Za diplomu potrebno je pohađati 20 dana edukacijskih seminara, pročitati obaveznu literaturu, postavljati svoje osobne radove, kao i učestvovati u radovima drugih. Uvjet je, također, da su voditelji uvjereni da je polaznik savladao osnovne principe sistemskih konstelacija. Ovo se utvrđuje procjenom voditelja na temelju općeg utiska, kao i na temelju završnog pismenog rada na odabranu sistemsko-konstelacijsku temu ili opisom osobnog procesa u kojem se mora demonstrirati poznavanje sistemsko-konstelacijskih principa.
U pismenom radu polaznici se trebaju osvrnuti na osobni razvojni proces tijekom edukacijskog programa koristeći se sistemskom terminologijom, pokazujući svoje razumijevanje sistemskih dinamika i koncepata.
—-
Ogledne primjere završnog rada polaznika možete pročitati
&
&
&
4. OVDJE (Konstelacije u službi života)
&
&
&
7. OVDJE (Slučajni konstelator)
&
…
Ovi završni radovi odlično opisuju osobni proces učenja kroz ovaj program i šta su polaznici dobili sudjelovanjem. Preporučujemo da ih pročitate u cjelosti ukoliko ste zainteresirani za pohađanje programa, jer ćete kroz njih dobiti dobar uvid o samom programu, načinu usvajanja znanja i dobrobiti za polaznike.
A dolje ispod možete naći neke isječke iz završnih radova drugih polaznika.
…
Iz završnog rada nekih od polaznika sa osvrtom na osobni proces:
“Nakon godinu dana, moje , ni sama ne znam koje po redu osobno pitanje, do kraja je dalo odgovor , ili bolje da kažem završni uvid, na neko davno postavljeno. A to je onda otvaralo novo pitanje. Dobivala sam odgovore i dijelove svoje „slagalice“ u sklopu svojih ali i tuđih postavki. Konstelacije za mene i danas rade „punom parom“, odvijaju se prirodno, kao što se izmjenjuju dan i noć ili kao što mi kuca srce, pokazuju mi se kroz svakodnevicu. Na poslu, kod kuće, u trgovini, na filmu, u riječima pjesama.. dobivam svoje osobne uvide i potvrdu da polje neprekidno radi za mene i da ja koračam ritmom tog istog konstelacijskog polja. Nalaze put i način da ih čujem i vidim, kroz slučajne predstavnike s kojima mi se sretne put tijekom naizgled običnih trenutaka u danu. Moć konstelacija u meni izaziva bujanje osjećaja zahvalnosti i ljubavi prema čitavom Svemiru, prema svima i svemu oko mene i u meni. Sve se mijenja na bolje.
Zahvalna sam konstelacijama i svim ljudima na mojem dragocjenom konstelacijskom putu. Od srca hvala mojim divnim učiteljima Alemki i Maxu, zbog kojih je moj svijet postao bolji i zbog kojih sada mogu i ja, primjenjujući konstelacije, pomoći da svjetovi nekih drugih ljudi postanu bolji. Neka se konstelacijski krug ljubavi širi.
S ljubavlju prema Univerzumu,
C.
Na svojoj prvoj radionici postavljala sam osobno pitanje -“problem s majkom”, za što je tad voditeljica Alemka koja mi je kasnije postala učiteljicom i mentoricom, rekla: “a, s majkama je lako”. Meni je to tad zvučalo kao nemoguće za moj slučaj. Iako vrlo buran prvi put, nije me spriječio da se ponovo pojavim na konstelacijama.
Tako sam ja vrlo brzo osjetila da bih trebala krenuti na edukacijske module, no nisam bila sigurna mogu li se ja educirati za to.
Znala sam se često zapitati, pa što ja radim među ovim ljudima u grupi, pa kako sam tu dospjela?
Mislila sam tu su ljudi srodnih struka i svačija mi se struka činila primjerenijom da bude srodna učenju konstelacija; bili su tu psiholozi, defektolozi, odgajatelji , novinari, liječnici itd…a ja knjigovotkinja?! I to knjigovotkinja nastala iz bivšeg kemičara. Uspjela sam sresti još jednu knjigovotkinju i za nju mi je bilo prirodno da bude tamo, ali kao da ima mjesta samo za jednu…
I onda mi je sinulo, ja sam se pogubila svih ovih godina, jer kao što rekoh obitelj me dovela na konstelacije. Kada je netko iz te obitelji isključen, on će se jaaakooo truditi da bude viđen i to je ono što se događalo u mom životu…samo kod mene je slučaj bio “lagan” jer je isključen bio moj otac.
…………….
DAR (prevedeno sa slovenskog)
Osjećaj da je rad urodio plodom i da vaš ego postaje skroman, strpljiv, da više nije prevelika prepreka, veličanstven je. Naravno da će uvijek biti tu, dignut će ruke, noge, ponekad će povisiti glas. Ali nikad više neće biti tako glasno. Ovo je moj najveći napredak, pretpostavljam. Ponosna sam na sebe. “Je li to pretenciozno?” Pitam se. “Ne”, kažem sebi, “ne”!
Put obrazovanja i moja osobna transformacija dragocjen je dar koji sam sebi dala. “Dajem si dopuštenje živjeti život kakav želim”, pada mi na pamet.
Možete li poželjeti više na ovom putu obrazovne / životne transformacije. Kad počnete, to postaje dio vašeg života. Obrazovanje ne prestaje kad Alemka zatvori vrata prostora koji je za vikend postao naše sigurno utočište, već ovaj rad, filozofiju, fenomenologiju sa sobom oživite. Oni postaju vaš stil života.
Moje življensko učenje se ne bo nikoli končalo. Tako, kot se ne bo nikoli končala moja EDUKACIJA SISTEMSKIH KONSTELACIJ!
J.
Učenje o sistemskim konstelacijama je utjecalo na moj život. Ne samo da sam riješila neke stvari u svom sistemu, nego su se dogodile promjene i na „prizemnom“ nivou.
…
Lakše kod ljudi prihvaćam razlike u odnosu na moje stavove. Zato što znam da ljudi nisu samo ono što vidim i čujem nego iza njih stoji cijeli njihov sistem. Znam da ne znam što se sve krije u tom sistemu, a što je moglo utjecati na stavove i bivanje tog čovjeka općenito. A čak i kad to ne bih znala, znam da nemam pravo prosuđivati. Izgleda da to vide i ljudi oko mene, pitao me nedavno kolega „Jesi li ti to bila na nekom tečaju za komunikaciju?“ :). A nisam bila ni na kakvom takvom tečaju, samo se ugodnije osjećam na mjestu na kojem stojim i iz te pozicije lakše objašnjavam gdje sam i mogu komunicirati s manje prosuđivanja.
G.
…………………………………………………………………………………………………………….
(prijevod sa slovenskog)
Na kraju sam svoje obuke za moderatora postavljanja konstelacija i prije konačnog zadatka koji moram obaviti. Glava je puna sjećanja na događaje, tijelo je zasićeno sjećanjima na emocije. Oči su mi pune suza kad se sjetim. Tolike godine traženja kako živjeti, kako se ponašati, što odabrati i prije svega kako živjeti s tom spoznajom u budućnosti koje nema.
Život je kao čudna cesta, raskrižja su puna grešaka raznih, hodaš i lutaš ali ne stigneš gdje ti srce želi. Na kraju uvijek postoje dva puta, ali izabereš onaj koji ne postoji, želiš se vratiti, a tragova više nema…
Ovo je refren iz pjesme Ne bom ti lagal poznatog slovenskog benda Pop Design.
… želiš se vratiti, ali nema više tragova… Tako je, kad zakoračiš na stazu obiteljskih konstelacija, nema više tragova za povratak tamo gdje si bio.
A.
……………………………………………………………………………………
Moje unutarnje borbe i iscrpljivanja sada su puno manje, a
imam puno više energije za uživanje u trenutku, za
bivstvovanje ovdje i sada. Krivnje postepeno blijede i
zamjenjuje ih spoznaja odgovornosti ali i ograničenja.
Egzistencijalni očaj se povlači pred dubokim
smislom…Dolazim i govorim iz nekog posve drugog mjesta
unutar sebe i duboko sam zahvalna na tome.
L.
……………………………………………………………………………………………..
Učinci konstelacijskog rada
Moj život je u zadnje dvije i pol godine bio vrlo dinamičan i promijenjiv da mi se čini kao da sam proživjela barem nekoliko života u to vrijeme. Bilo je to vrlo intenzivno vrijeme mnogih osobnih radova kroz razne prakse pa tako i konstelacijskih. Zbog toga mi je malo teško odijeliti što je točno utjecalo na određeni aspekt, ali svakako su svi radovi podržavajući i vodili su ka istom, u svakom slučaju za mene pozitivne ishode.
Primijetila sam sljedeće:
– porast samopouzdanja
– jasno postavljenje granica prema drugima
– nestao je strah od konflikta što je dovelo do zauzimanja za sebe bez straha
– razvoj osjećaja ženstvenosti
– gajenje osjećaja zahvalnosti
– osjećaj imanja prava na život i biti ovdje
– prihvaćanje sebe
– povećana prisutnost
– povećan kapacitet (emotivni, energetski)
– povezanost sa životom
– otvorenost prema svijetu i novim iskustvima – aktivno djelovanje
– osjećaj pripadanja
– bliskiji odnosi
– povjerenje u unutarnje vodstvo, povjerenje u život– kontakt s unutarnjim dijetetom
– porast životne energije
– emotivna stabilnost
– povezanost s emocijama
– jasno izražavanje sebe i svojih potreba
– uživanje bez krivnje
– veća opuštenost
– jačanje osobnog integriteta
– odrastanje
M.
…………………………………………………………………………………..
Hvala tebi draga Alemka…na nesebicno prenesenom znanju, na podrsci, postojanosti u stavu i jasnoci i cistoci vodenja…uistinu si posebna i svima nama putokaz…s velikim postovanjem, zahvalnoscu i poniznoscu…bila sam na mnogim edukacijama, specijalizacijama, dobila more diploma, certifikata, priznanja, al ova je mom srcu najdraza i najvaznija jer je toliko toga promijenila…
L.
„Alemkin sistematičan i jednostavan pristup najkompleksnijim mogućim temama u našim malim i velikim životima, i pomaganju kao daru i obavezi koja oslobađa, kao i činjenicu da sve to uspeva da podeli sa nama na svakom modulu i da nam konstelacije učini bliskim i primenjivim, smatram takvim dobitkom da mi je teško da izrazim dubinu zahvalnosti koju osećam.
Za razliku od psihoterapijskih škola, gde sam sa kandidatima za diplomiranje prolazila kroz fazu zastrašenosti od bavljenja pozivom za koji smo se edukovali, u slučaju Konstelacija bilo je potpuno drugačije. Iako su mi Konstelacije izgledale kao ogromne, ozbiljne i opasne i nisam mogla da zamislim da jednog dana budem u mogućnosti da se njima bavim na bilo koji način, osetila sam kako je „držati prostor“ za rad u Polju, mnogo pre nego što sam očekivala. Rad u polju i rad sa silama, rad na sebi koji je potreban da bi se ovo moglo, smatram ogromnim dostignućem u pomaganju, smatram to najznačajnijim (svojim) pokretom u korist života, u najlepšem mogućem i najponiznijem smislu. Još jednom, neizmerno sam zahvalna. Otvoreni kraj…“
T.
…
Nedavno sam sudjelovala u konstelaciji u kojoj sam predstavljala ulogu konstelatora i ona savršeno predstavlja i moj put. Postavljene uloge su bile Sistemske zakonitosti, Konstelacijska metoda, Konstelator, Osoba koja traži pomoć i Obiteljska sudbina te osobe. U startu mi je pažnju privukla uloga Sistemskih zakonitosti. Osjećala sam veliko poštovanje i potrebu da im se poklonim, čak i kleknem pred njima. Djelovale su mirno, veliko, mudro. Vrlo brzo uvedena je nova uloga – Polje. Iste sekunde, moja pažnja je bila privučena tom ulogom. Bila je predivna, čarobna, sam pogled na nju otvarao mi je srce, ja kao osoba, u ulozi koju sam predstavljala, sam se gubila u njenom prisustvu, sve što sam htjela je boraviti u njoj.
Kada je uvedena uloga Konstelatorove obiteljske sudbine, na trenutak sam osjetila grč u želucu. Nije bilo ugodno gledati u nju. Malo me iritirala. Nakon kratkog vremena, uz svijest o prisustvu Polja i Sistemskih zakonitosti, svoju sam pažnju ipak usmjerila prema njoj. Gledajući je, osjetila sam želju da se naslonim na nju, da joj se predam u zagrljaj, da ona mene zagrli i ja nju. Taj moj pokret, koliko sam shvatila, utjecao je na cijelo polje i pokazao koliko je važno da se konstelator poveže sa svojom obiteljskom sudbinom. Nakon toga su i ljudi koji su trebali pomoć i njihove sudbine bili otvoreniji, a samo polje bilo je mirnije. Moja zaljubljenost u Polje, prošla je kroz promjenu. Više nisam zaljubljena u Polje nego sam s ljubavlju u njemu. Razlika je suptilna, ali značajna.
Drugi uvid je došao tek kad sam se našla u ulozi konstelatorice. Teoretski sam znala koliko je važno da se “ja” maknem s puta i budem propusna za informacije koje dolaze, ali tek mi je iskustvo donijelo ljepotu toga. Iako dugo godina redovno meditiram pa da mi je postojanje svjesnosti bez “mene” jako dobro poznato, rijetko mi se takvo iskustvo javlja izvan meditacije. Kada sam se našla u ulozi konstelatorice, tijekom radova vidjela sam da “mene” nema. S lakoćom nestanem, samo bivam, slušam, propuštam. Iako su radovi intenzivni, neke teške priče se odvijaju, mnoge se emocije bude u ljudima oko mene, ništa od toga se ne zadržava u meni, ne lijepi se na mene, samo svjedočim, potpuno prisutna sa svime što jest, ali bez ikakvog osobnog stava. Osobnog stava ne može biti je “mene” niti nema. Zato mi je nenaporno provesti dan konstelirajući. Upravo suprotno, osjećam se napunjenom jer je to cijelo vrijeme provedeno u stanju čiste ljubavi koje ostane kad se sve “moje” makne sa scene.
Već i samo pisanje o boravku u takvom stanju u meni budi blaženstvo, ljubav i onaj osjećaj da sam na pravom mjestu, tako da ne moram posebno naglašavati koliko se tome veselim i nadam da ću imati prilike tako “nestajati” što više. Ovaj uvid govori o tome da konstelatora ne treba biti… odnosno da je potrebna samo “prazna posuda” kroz koju teku informacije.
M.
…
Kako završiti ovaj rad? Nikako. Ne mogu završiti nešto što teče, kao i život, ne mogu završiti nešto u čemu rastem svaki puta kada sam u kontaktu s poljem, nešto što me je jako promjenilo. Ovo je rad uz koji sam postala odrasla osoba, ma kako to čudno zvučalo za moje godine.
A.
…..
Zahvalna sam Alemki što mi je otvorila vrata u jednu novu dimenziju konstelacija, u konstelacijske pokrete duše.
Zahvalna sam Polju na svemu što mi je dalo, svim uvidima, ma koliko bolni i teško prihvatljivi bili.
Zahvalna sam i sebi, na tome što sam krenula na konstelacijski put i tako otkrila poniznost i prepuštanje procesu, prepuštanje beskrajoj mudrosti Više sile, i uvidu kako se može prihvatiti ono što nam izgleda neprihvatljivo.
I.
……….
Draga Alemka!
Nisam mislila da cu imati jos Ucitelja, imala sam Ucitelja, umro je i mislila sam da je to zavrseno u smislu, odrasla sam i zelim stati u svoje cipele. Osim toga, vrlo rijetko sretnem osobu kao sto si ti, ako uopce. Propagira se svasta i iako volim mnoge tehnike, uocim nedostatak nekih vrlina :-), vidim da odvedu pricu na neku svoju Drinu, zamjecujem “teror” pozitivizma koji nije ukorijenjen u onom sto jest. Zato najcesce naucim tehniku, a ostalo ostavim kako jest.
I onda si dosla ti u moj zivot ili ja u tvoj, i nacin na koji ti radis, iako si mogla vidjeti da i mene odvede u neke moje price, ali mogu reci da s ponosom govorim da ja konstelacije ucim kod Alemke! I na osobnoj razini imam postovanje prema tebi, ne samo prema tehnici.
Duboko postujem tvoj rad, to jos nisam nigdje vidjela, a zaista sam bila na mnogo toga, da svaki rad ucini nesto duboko. Ne govorim ono sto ne mislim, nemam gen za laskanje haha, i kad ovo sve pisem i izgovaram to dolazi iz dubine mene.
T.
Moje putovanje u svet sistemskih konstelacija započelo je u trenutku kada sam odlučila da se prijavim na edukaciju kod Alemke Dauskardt. Odluka nije bila slučajna, već rezultat dugotrajnog unutrašnjeg traganja i osećaja da mi je potreban metod koji će mi omogućiti da dotaknem dublje slojeve ljudskog iskustva, one slojeve koje u svom dotadašnjem radu kao psihoterapeut nisam uspevala da dosegnem.
Alemka je donela znanje, strukturu i sigurnost. Njeni moduli su bili jasno tematski postavljeni, a opet otvoreni za fenomenološki rad. Podsetila me je da ne moram sve znati i da je dovoljno biti prisutan. Iz tog stava rodila se moja unutrašnja sigurnost da mogu da stojim u polju i vodim proces do mere koja je potrebna. Najveće učenje je zapravo bilo to da se ne ide u fascinaranje i pokazivanje drugima koliko su konstelacije moćne i duboke, već se dovoljnim, običnim, mikro intervencijama pravi promena koja je potrebna, a nekad to izgleda u trenutku kada se radi kao ‘’ništa’’ a zaprava je toliko moćno i duboko da mi sa ovim umom fokusirani na materijalno ne možemo to da pojmimo već možemo da pustimo da se kroz vreme tema/rad postavi na svoje mesto i isceli. Jako sam zahvalna što sam imala priliku, i dalje je imam, da učim od Alemke, jer nikada nisam srela do sada učitelja koji ostaje u svom centru toliko, zadržava objektivnost, i sve eksterne distrakcije jasno stavlja po strani, da bi se uradilo ono što je najbolje moguće u tom trenutku. Ja se tome divim i nadam se da ću nekad u životu razviiti tu sposobnost, i privatno i profesionalno, da jasno vidim šta je istina i da je se ne plašim i ne forsiram da je promenim.”
M.
…
Draga Alemka,
Puno ti hvala na prenošenju svog znanja nama koji učimo postati konstelatori. Toliko dubine i toliko milosti… Tvoja mudrost dotiče dubinu srca, ondje nastanjuje duh i gradi prostor za rast.
Prije deset godina ova bi diploma, s tvoje strane, za mene bila prerano. Sada mogu s puninom reći — da. Prenosit ću dalje stečeno znanje tamo gdje bude potrebno i kamo me put bude vodio, s otvorenošću, ljubavlju u srcu i tihom prazninom.
Sa zahvalnošću ću diplomu staviti na sjajni papir i u prostor u kojem ću raditi konstelacije.
Veliki zagrljaj,
J.
…
U jednoj postavci imala sam bila reprezentant za smrt. To iskustvo, kao i brojna druga u kojima sam bila predstavnica, bilo je jednako značajno kao i moje lične postavke. Tada sam spoznala da u smrti postoji i snaga koja pomaže životu – jer smrt je sastavni dio života, samo njegova druga manifestacija. Taj uvid mi je omogućio dublje razumijevanje življenja, našeg postojanja i zahvalnost za život uopće.
U drugoj konstelaciji sam bila samo posmatrač – iskustvo koje se pokazalo izuzetno značajnim. Prisustvovala sam s ličnim pitanjem koje se ticalo mog odnosa s bivšim mužem. Tokom cijelog procesa osjećala sam snažnu emocionalnu reakciju i neodoljivu potrebu da plačem. Osjećaj koji me je preplavio je bio toliko intenzivan da nisam uopće mogla da razlikujem da li sam dio konstelacije ili ne – iako sam znala da smo svejedno dio konstelacije, čak i kad sam slušamo. Nakon konstelacije bila sam potpuno iscrpljena i ispunjena osjećajem dubokog mira. Tada sam prvi put osjetila neku vrstu “razrješene” ljubavi prema bivšem mužu – bez povrijeđenosti, krivice, zamjeranja ili boli. Ni sama ne znam šta je tačno razriješilo tada. Ali je to bio za mene divan primjer kako neke stvari ni ne trebamo u potpunosti poimati i definirati, već se samo otvoriti za to da “odrade” svoj posao. Dozvoliti da se desi određeni pokret u našoj duši i pomogne nam da nađemo unutarnji mir.
Posebno se moj odnos s majkom promijenio, iako nikada nismo direktno postavljale naš odnos u postavci. Kroz vođene vizualizacije, sveobuhvatnije razumijevanje dinamika koje mogu da vladaju među članovima porodice, spontano se razvila zahvalnost i toplina. Shvatila sam da sam u djetinjstvu često morala preuzeti ulogu odrasle i time narušavala prirodni red. Sada sam to mogla vratiti na svoje mjesto – s osjećajem duboke zahvalnosti.
J.
Zapisi na duši 