Category Archives: konstelacije

Politička korektnost ljubavi

Hrvatski, konstelacije, ljubav

Zašto se danas bojimo reći da je žena žena, a muškarac muškarac i da postoji nešto što im je dano i zadano kao takvima? Zašto postoje tako oprečni i polarizirani stavovi o tome? Zašto je teško živjeti ove naše uloge danas na način koji nas ispunjava? A ovo je jednako teško ako smo žena ili ako smo muškarac, i neovisno o našoj seksualnoj orijentaciji ili tipu obitelji u kojoj živimo. Da vidimo da je tome tako dovoljno se osvrnuti oko nas, pogledati u naše intimne odnose ili pročitati novine.

Kada god se ovih dana spomene prirodna, arhaična, spiritualna i fizička privlačnost i međuovisnost muškarca i žene, kao i donekle zadane im uloge i funkcije, naš racionalni ego se buni na jedan od predvidljivih načina:

Ali ima žena koje privlače žene i muškaraca koje privlače muškarci.

Ali ima muškaraca koji zlostavljaju žene.

Ali ima žena koje su zadovoljnije same nego u odnosu.

Ali ima muškaraca koji nisu dovoljno snažni da se žena na njih osloni.

Ali ima puno žena sa uspješnim karijerama.

Točno. Ima. I sve to nam ne govori ništa o moćnim silama koje djeluju kroz muškarca i ženu i koje, to je očigledno, utječu na većinu nas. Možda ovo pobjeđuje u nekoj diskusiji racionalnih argumenata, ali ne govori ništa o našoj pravoj prirodi, ne dotiče dušu, ništa ne dokazuje, niti opovrgava.

Da, danas su muško-ženski odnosi oslabljeni. Godine patrijarhata i ratovanja ostavile su svoj danak. Da, danas su i žena i muškarac izgubili povezanost sa svojom iskonskom prirodom i zaboravili zov svoje spiritualne seksualnosti. Da, povređujemo jedni druge. Da, postoji nasilje prema ženama i treba ga spriječiti. Da postoji diskriminacija i žena i onih koji odstupaju od „norme“ u svakom pogledu i protiv toga se treba boriti. Da, postoje oni koji nađu ljubav u isto spolnim vezama i to pripada cjelokupnosti ljudskog odnošenja. Da, sve više žena se okreće isključivo karijeri bez zasnivanja obitelji i ako je to izbor koji ispunjava kao takav treba podržati.

Iznošenje ovih „argumenata“ u kontekstu prirode muško-ženskih odnosa i sistemskih i spiritualnih zakonitosti kojima su podložni ne doprinosi ništa. Ponekad su ovo pokušaji da racionaliziramo gubitak življenja u skladu sa tim zakonitostima, sa prirodom i sa našom dušom. Ne postoje nikakve norme propisane od strane čovjeka koje bi bile iznad ovih zakonitosti. Niti pravne, niti psihološke, niti religijske (jer one su od čovjeka također, a ne od Boga kako se žele prikazati), niti moralne, niti tzv. humanitarne. Praviti se da postoje, bez obzira sa koje svjetonazorske pozicije dolaze, znači ne živjeti u skladu sa zakonima naše vlastite duše. A onda svi gubimo i svi trpimo. A u svemu tome, najviše trpi ljubav.

Naše muško-ženske odnose više ne vidimo kao tango dvoje različitih a jednako vrijednih (iako jedan vodi, a drugi slijedi) koji su upravo privučeni jedno drugom zato što su različiti. Ne vidimo ih kao ples yina i yanga, spoj polariteta koji premošćuje dualnost, priliku za spiritualno razvoj, razvoj duha kroz sami odnos ova dva entiteta: muškarca i žene, kao dva izražaja iste kozmičke stvarnosti.

Muško-ženske odnose danas vidimo samo kroz prizmu naših mišljenja i stavova, kao nešto što se povinuje našim svjetonazorskim uvjerenjima.

Više nam ništa nije sveto. Naš Racio i naš Ego i ono što smatramo „ispravnim“, naša racionalna uvjerenja jedini su bogovi kojima vjerujemo. Politička korektnost, koja je danas na cijeni, odražava upravo vladavinu ovih principa, u isto vrijeme razotkrivajući našu nadmenost: mi znamo što je ispravno, mi to možemo procijeniti, mi imamo slobodan izbor, mi smo ti koji krojimo vlastitu sudbinu i naše odnose onako kako želimo! Mi smo međutim samo neminovno žrtve vlastitog hubrisa, što uglavnom spoznamo kada se suočimo sa prihvaćanjem odgovornosti za nered koji smo napravili od svojih života!

Živimo u svijetu u kojem su i muškarci i žene izgubili mogućnost da se povežu sa svojom istinskom prirodom, oboje iskorišteni i ranjeni, prepušteni sami sebi i svojoj nemogućnosti da se povežu na dobar način. Stoljeća patrijarhata i ratova oštetila su nas i jedne i druge, osudili na življenje u kojem ćemo, otuđeni od svoje prave prirode, i jedno od drugog, biti nezadovoljni, upirati prst jedno u drugo, kriveći se međusobno, bez ljubavi.

Pobornici tzv. “teorije zavjere” reći će vam da je ovo namjerni inžinjering. Odvajanje od naše prave prirode i oslabljivanje muško-ženske povezanosti ide na ruku funkcioniranju društvenih sistema koji se baziraju na ekstremnom individualizmu koji je “slobodnom voljom” slobodan izabrati robovanje konzumerizmu i manipulaciji. Samo nepovezane, nezadovoljne individue dobri su potrošači. Bez obzira da li dijelimo ovo mišljenje, izgleda da zaista postoje razne interesne grupe kojima ovakvo stanje muško-ženskih odnosa odgovora.

Inzistiranje crkve, kao i drugih konzervativnih institucija na očuvanju obitelji, ne čini puno za jačanje naših odnosa. Ona je naime također dio patrijarhalnog sistema, i iako se čini da zagovara poštivanje uloga muškaraca i žena, čini to na način koji je propisan unutar postojećih religijskih sistema, koji su također ideološki. Time zapravo nije ništa bliža obnavljanju istinske povezanosti sa našom spiritualnom prirodom kao i spiritualnom aspektu muško-ženskih odnosa.

Prava muškost i prava ženskost, kao i njihov ples, najmoćnija su sila našeg kozmosa i nema ničeg uzvišenijeg i ljepšeg. Nema većeg i svetijeg čina nego kada se muškarac i žena predaju jedno drugom u ljubavi, kada žive tu ljubav kroz sve što rade i kada se njihova ljubav ostvari kroz dijete kao produžetku te ljubavi. Seksualni čin kao izražaj te povezanosti je najdublji ljudski čin čiji se značaj često omalovažava, čija se dubina i posljedice često ne razumiju.

Ono što je istinski spiritualno je u isto vrijeme svjetovno, fizičko, puteno i vrlo prizemljeno, blisko zemlji i prirodnim zakonitostima. Ne postoji ništa što je više sveto nego kada muškarac i žena uzmu jedno drugo u ljubavi i predaju se svojim nagonima, jer se na taj način oboje stavljaju u službu Života i podvrgavaju se oboje zajedno silama koje su veće od njih i koje kroz njih djeluju.

Zašto je to tako teško priznati, uočiti i živjeti? Da, ljubavi se zapravo bojimo. Ne usuđujemo joj se predati na milost i nemilost kako ona to zahtjeva. Ne želimo ispuniti njene uvjete jer od nas ne zahtijeva ništa manje već da živimo svoju punu ženskost i svoju punu muškost onako kako nam je dano kroz naše pretke i našu žensku ili mušku liniju, kroz ione vremena. Ljubav od nas ne traži ništa manje već da se povežemo sa našom istinskom spiritualnom prirodom kroz našu muškost, odnosno našu ženskost. I da riskiramo intimnu povezanost u službi Života. Na jedan od načina kako je nama dano. Racionalni kontra-argumenti ne pomažu pred ovim izazovom, niti nas spašava politička korektnost ideološke pozicije koju zagovaramo. Ljubav traži nešto drugo od nas.

Alemka Dauskardt

———————————————————————-

 

man and woman

Metoda sistemskih konstelacija (CRO)

Hrvatski, konstelacije

Metoda sistemskih konstelacija relativno je novi pristup terapiji i uravnoteženju životne energije koji nije lako prenijeti u riječi. Jedini način da se sazna o čemu se tu zapravo radi jest iskustveni: samo doživljaj ovog pristupa na djelu može nam omogućiti pravo razumijevanje.

Opisano vrlo sažeto, konstelacijska metoda koristi osobe, sudionike iz grupe koji se obično ne poznaju, da predstavljaju članove (obično obiteljskog) sistema, odnosno članove obitelji osobe koja ima pitanje, koji se onda pozicioniraju u prostorni odnos, “postavljaju u konstelaciju”. Ovim relativno jednostavnim postupkom (pod uvjetom da su zadovoljeni određeni parametri i uz nadzor iskusnog voditelja) možemo vrlo brzo doći do preciznih informacija o osobama koje su predstavljene, kao i dinamikama obiteljskih odnosa. Iako predstavnici o njima ne znaju ništa. I iako se radi o o osobama i događajima koji su udaljeni prostorno i vremenski, i koji možda više nisu među živima. Točnost ovako dobivenih informacija je mnogo puta provjerena i dokazuje se kroz svaku novu konstelaciju.

Ovaj fenomen, u konstelacijama nazvan “fenomen percepcije predstavnika” ne može se u potpunosti objasniti u okviru poznatih i priznatih znanstvenih paradigmi o ustrojstvu svijeta. I zbog toga možda neće biti prihvatljiv onima koji žele prvo znati kako nešto funkcionira prije nego što se prepuste samom doživljaju.

Sistemski konstelatori se u pravilu ne opterećuju puno racionalnim objašnjenjima ovog fenomena koji redovno koriste u svome radu. Kroz praktičnu primjenu i sada već više od 30 godina akumuliranog iskustva, oni koji se bave konstelacijama našli su način kako da koriste fenomen dobivanja informacija iz “polja koje zna”u olakšavanju mnogih problema življenja i kada ne mogu u potpunosti objasniti mehanizme njegova djelovanja.

 

Konstelacijska metoda također baca novo svjetlo na zdravlje i bolest kao i na obiteljske dinamike koje su odgovorne za jedno i drugo. Bolest se pojavljuje kada imamo problem povezanosti u odnosima ili kad nismo pravilno ukorijenjeni u život. Zdravstvene teškoće (one koje doživljavamo kao fizičke i one koje doživljavamo kao psihičke) često se pojavljuju kada postoje konkretne osobe koje su isključene iz našega šireg obiteljskog sistema ili upućuju na neki konkretan događaj ili situaciju iz prošlosti koja traži razrješenje. Rješenje se nalazi kroz uključivanje. I kroz povezivanje problema s njegovim kontekstom koji uvijek leži na sistemskoj razini, obično na nivou širega obiteljskog sistema koji se proteže i kroz nekoliko generacija. A metoda sistemskih konstelacija omogućava nam upravo to.

 

Poput sada već zastarjelog procesa razvijanja fotografija, kada postavimo konstelaciju, ove do tada skrivene dinamike koje stoje iza životnih teškoća za koje nemamo objašnjenje, počinju se polako pomaljati na našem “konstelacijskom papiru”. Sve dok ne postanu kristalno jasne, vidljive našem oku i razumljive našem razumu. I kao takve, otvorene za promjenu.

Kada ih malo bolje upoznamo, onda možemo vidjeti da je i bolest, na primjer, izraz ljubavi. Razboljeti se, naime, možemo za mamu ili umjesto nje. Kroz našu bolest možemo izraziti poriv da slijedimo u smrt osobu koju volimo, a koju smo izgubili. Našom bolešću također možemo podsjećati druge članove svoje obitelji na nekog zaboravljenog ili nepravedno isključenog člana našeg obiteljskog sistema. Kao na primjer na mrtvorođenu stariju sestru ili dijete dano na posvojenje koje se ne spominje.

Takva je dubina te instinktivne ljubavi u našim primarnim sistemima da ona bolest, pa i smrt, ne vidi uopće kao nešto zastrašujuće, već kao cijenu koja se voljno (iako nesvjesno) plaća za očuvanje cjelovitosti tih sistema, kao i naše vezanosti i našeg pripadanja njima.

Konstelacijska metoda omogućava nam razumijevanje ovih, ponekad pogubnih procesa, kao i njihovu promjenu. Snagu ove arhaične, instinktivne, slijepe ljubavi moguće je iskoristiti tako što ćemo je preusmjeriti i izraziti kroz zdravlje i uspjeh, umjesto kroz bolest i teškoće. Ali ovu snagu i njeno djelovanje treba prvo upoznati, razumjeti i priznati. Tek tada se otvaraju mogućnosti za promjenu.

Koja su to saznanja o našim odnosima koja dobivamo kroz konstelacije?

Ova saznanja o funkcioniranju ljudskih odnosa uključuju npr uvide o tome:

  • Kako najbolje funkcioniraju odnosi između muškaraca i žena
  • Kakav mora biti odnos roditelja i djece da bi se djeca osjećala sigurnim i bila spremna prihvatiti život
  • Što je prikladno, a što ne u odnosu roditelj – dijete
  • Štetnost zamjene uloga roditelja i djece i kako je izbjeći
  • Da mnogi uzroci depresije i ograničene životne energije dolaze uslijed odbacivanja života takav kakav nam je dan i kakav nam je došao kroz naše roditelje
  • Da ukoliko roditelji nose teret, djeca im pokušavaju pomoći tako što njihov teret žele preuzeti na svoje leđa, često kroz bolest i životni neuspjeh
  • Kao i da mnogi problemi koje imamo danas imaju svoj uzrok u događajima iz prethodnih generacija koji nisu razriješeni na dobar način.

Većina ovih dinamika odvija se na nesvjesnom nivou i kada se osvrnemo na svoje živote često nećemo moći razumjeti zašto se naši životi odvijaju po određenim obrascima, čak i kada to ne želimo. Konstelacije nam mogu pomoći da nađemo odgovore na vrlo konkretna osobna pitanja kao što su:

  • Zašto sam odabrala ovu profesiju
  • Zašto sam odabrala nasilnika za muža
  • Zašto se osjećam kao da nigdje ne pripadam
  • Zašto stalno imam doživljaj odbačenosti
  • Zašto postoji konflikt između mene i djece
  • Zašto sam depresivna
  • Zašto ne mogu ostvariti partnerski odnos

Na mnoga od ovakvih i sličnih pitanja postoji odgovor, odnosno postoji razlog za većinu životnih situacija u kojoj smo se našli.

U velikom broju slučajeva metoda sistemskih konstelacija nam omogućava da otkrijemo uzročno-posljedičnu vezu između trenutne životne situacije, odnosno neke poteškoće, životnog problema i određenog događaja, situacije ili doživljaja iz naše obiteljske prošlosti. Također, otkriva nam zakonitosti i sile koje vladaju nama i našim odnosima, koje su uglavnom skrivene i podsvjesne i o čijem se postojanju vrlo malo zna.

To ne znači da su ove sile nova, moderna pojava, naprotiv, za njihovo postojanje i važnost znale su mnoge drevne i plemenske kulture. Nerazumijevanje ovih sila i nepoznavanje mehanizama kojim one djeluju na nas, također, ne znači da nismo pod njihovim uticajem. Posljedice njihovog djelovanja vidimo svakodnevno u svojim životima, a kroz konstelacije vidimo i način njihovog djelovanja.

 Ove sile bi mogli usporediti sa silom gravitacije. Koliko znamo, gravitacija je oduvijek bila dio pojavne stvarnosti na ovoj našoj planeti, ljudima su jabuke oduvijek padale na glavu ako su sjedili ispod stabla. Newton nije izumio gravitaciju, samo nam je pomogao da je razumijemo našom glavom, odnosno našim razumom, a ne samo čvrgom na našoj glavi.

Upravo tako nam ove sile koje djeluju u našim životima i čija je svrha uređenje naših odnosa u obitelji i zajednici, lupaju životne čvrge na različite načine: čine nas nesretnim, bolesnim, razvode naše brakove, odnose djecu u ovisnost, čine nedostupnim ono što najviše želimo – sve dok ne spoznamo njihove zakonitosti i mehanizme njihovog djelovanja, i dok se sa njima ne uskladimo. (Dok se možda ne maknemo ispod stabla sa kojeg padaju jabuke.)

 

Mnoge discipline sve se češće suočavaju s ograničenošću jednodimenzionalnih pristupa koji se oslanjaju samo na pojedini simptom, pojedini organ, te pojedini kemijski, fiziološki ili psihološki aspekt poremećaja zdravlja. Sve smo svjesniji svojeg neznanja o tome što zapravo uzrokuje većinu fizičkih i psihičkih bolesti, kao i nemoći da narušenu homeostazu dovedemo u red invazivnim procedurama, farmakologijom, pa i psihoterapijom. Nepremostiv jaz između duha i tijela u našem poimanju svijeta ne dovodi nas bliže rješenju.

Konstelacije nam otvaraju nove mogućnosti jer nas vode na drugačije mjesto, u pomalo čudesan krajolik gdje ne važe uobičajena pravila. Otvaraju nam pogled na svijet koji je istovremeno začudan i neizrecivo lijep: svijet u kojem su duša-tijelo jedan entitet , svijet u kojem smo svi povezani, u kojem nitko i ništa nije zaboravljeno, u kojem postoje zapisi o svemu što se ikada dogodilo, u kojem se savjest grupe brine za svakog člana podjednako i osigurava da nitko nije ostavljen ili zaboravljen, svijet u kojem je naša pojedinačna svijest dio kolektivne svijesti sa kojom se svaka individua može povezati u svakom trenutku i re-kreirati cijeli hologram sistema/grupe kojoj pripada, u kojoj jedan pojedinac može promijeniti ne samo sadašnjost već i prošlost i budućnost svojeg obiteljskog sistema, u kojem se informacije prenose kroz prostor i vrijeme trenutno, u kojem umrli i dalje u nama žive i u kojem duh pokreće sve jednako i u jednom pravcu, ne praveći razliku između dobrih i zlih, jer u tom svijetu nema podijeljenosti i sve je Jedno.

 

Alemka Dauskardt

Mamini sinovi (CRO)

Svaki dječak, kao i djevojčica, život započinje u sferi svoje majke. Majka za dijete nije samo osoba koja ga je nosila u svome tijelu i koja se brine za njega – majka je sve- Život i Univerzum. Dijete ne doživljava sebe kao odvojeno od majke, već kao dio nje i majku kao dio sebe.

A ipak, vremenom, dijete se mora odvojiti od te sveobuhvatne, „sveprožimajuće“ energije majke i, iako ostaju zauvijek povezani, sin odrastanjem mora napustiti majčinu sferu utjecaja i stati uz svoga oca. Jedino ovaj pokret mu omogućava povezivanje sa svojom muškom linijom kroz svoga oca i svoje muške pretke.

Kada se dječak „napunio“ majčinskom ljubavlju svoje majke i kada je onda zauzeo svoju poziciju u svijetu muškaraca kroz dobru povezanost sa svojim ocem, onda je on odrastao muškarac koji je spreman i raspoloživ povezati se sa ženom u partnerskom odnosu na dobar način, na način koji poštuje njegove roditelje, njegovu muškost i ženskost njegove partnerice.

Prvi korak na tom putu je, dakle, dobro povezivanje sa majkom koje je moguće jedino ukoliko je majka dobro povezana sa ocem, u partnerskom odnosu koji zadovoljava njene potrebe. Kada je partnerski odnos između majke i oca oslabljen iz bilo kojeg razloga (na primjer, fizičke ili emocionalne odsutnosti oca), tada blizina majke postaje preopasna za sina. Potrebita majka koja svoje potrebe za intimnom povezanošću nema zadovoljene u odnosu sa svojim mužem, nesvjesno će se svojom potrebitošću okrenuti prema sinu.

Kada se sin u svojoj potrebi za majčinom ljubavlju približi majci, dočekati će ga potrebitost žene, sa kojom se dijete ne zna nositi. Sin voli svoju majku i želi napraviti sve što je u njegovoj moći da majka bude sretna. Čak i pokušati zadovoljiti njene neispunjene potrebe kao žene, ali u tome, naravno, nikada ne može uspjeti. Zato će se osjećati nedoraslim i neadekvatnim, što i jest kao dijete, za takav zadatak. Ali za to će kriviti sebe i često ovaj osjećaj neadekvatnosti prenijeti i u svoje buduće partnerske odnose.

Sin u ovakvoj situaciji će sa omalovažavanjem gledati na oca i osjećati se superiornim u odnosu na njega, što će mu još više udaljiti mogućnost povezivanja sa izvorom muškosti kroz njegovu mušku liniju. Također, ostati će gladan i majčine ljubavi, koju će onda u pravilu tražiti od svoje partnerice kada jednom stupi u partnerski odnos. Time će osuditi svoj partnerski odnos na propast, jer će to biti preveliko opterećenje za ženu, a i on će na kraju biti razočaran jer mu žena ne može (i ne treba) dati ono što nije dobio od majke.

Jedine mogućnosti koje sinu u ovakvoj situaciji obično preostaju je da se fizički udalji (na primjer da napusti roditeljski dom čim je prije moguće), da fizički odgurne majku od sebe ili da podigne neku vrstu zida između sebe i majke kako bi se zaštitio. Ovaj zid, na nesreću, onda ostaje podignut i prema svim drugim ženama koje sretne, onemogućavajući funkcionalan partnerski odnos.

Razvoj muškarčeve seksualnosti postaje naročito kompliciran u ovakvim uvjetima odrastanja. Majka, kao prva žena u sinovljevu životu, je jednostavno preblizu kada se počinju buditi njegovi seksualni nagoni. Iako nesvjesno, zavodničko ponašanje majke uvjetovano njenim neispunjenim potrebama, sinu je nepodnošljivo. Sin postaje ljut na majku i mora je, ponekad agresivno, odgurnuti od sebe. Ovo također onda može postati obrazac njegovih budućih odnosa sa ženama.

Ovi mamini sinovi često nemaju problema sa pronalaženjem i osvajanjem partnerica. Oni su privlačni ženama jer su u djetinjstvu naučili podosta (i previše!) o intimnoj povezanosti sa ženama. Također, provodeći veći dio djetinjstva u majčinoj sferi utjecaja ovi muškarci razvijaju u velikoj mjeri svoju žensku stranu, pa se čine bliži ženama, bolje ih razumiju. Ovo ih ponekad čini uspješnim zavodnicima i dobrim ljubavnicima – oni imaju iskustva sa potrebama žena. Ali muškarac koji je blizak ženama na ovaj način nije postojan, nije netko na koga bi se žene mogle osloniti na duge staze. On ženama zapravo ne vjeruje i nedostaje mu muška energija koja je potrebna za uspjeh partnerskog odnosa. Nedostatak ove muške energije i posljedice koje to ima za partnerski odnos, žena će prije ili kasnije osjetiti kao problematičan i opterećujući.

Sve u svemu, za ženu najbolji prediktor dobrog izbora partnera je dobra povezanost muškarca sa njegovim ocem. A tko stoji iza takvog oca, kao i iza svakog snažnog muškarca? Njegova zadovoljna majka. Koju čini zadovoljnom njen muž. Koji je dobro povezan sa svojim ocem. I tako u krug. Začaran ili čaroban, ovisi o tome kako smo savladali odrastanje, odnosno koliko smo se uskladili sa zakonima ljubavi u partnerskim i roditeljskim odnosima. Konstelacije nam mogu pomoći u tome, bilo da ih radimo iz pozicije sina, majke ili oca.

Alemka Dauskardt

mothers and sons

Family and Systemic Constellations: a method, approach, therapy or something else? (ENG)

English, konstelacije,

By Alemka Dauskardt, M.A. Psych

Family and Systemic Constellations are  a living and growing body of knowledge that is mostly discovered through an experiential method of inquiry.

It successfully resists any attempts to be comprehensively defined. As soon as we say anything about it, including how it came about or who “invented” it, as soon as we call it this or that way, there is a myriad of voices who offer a different perspective.

Risking that, I offer my view that Family Constellations have been developed by Bert Hellinger, a German psychotherapist, as an innovative and original approach, through synthesis of many different modalities and strands of knowledge coupled with his own phenomenological insights.

It was originally applied within a psychotherapy framework as a method of offering professional help in ameliorating some of life’s difficulties which are encountered in everyday living. At the beginning it was maybe merely a method in which unrelated persons were set up to represent family members, and through which we gained a direct insight into the dynamics operating in the system being set up.

A peculiar phenomenon which became apparent through these “set ups” was that strangers somehow picked up the information about the family members when they were set up to represent them.

This phenomenon of “representative perception,” which was informed by what was later referred to as “the knowing field” allowed us to gain insight into the particular family dynamics, the blockages and all, and then also to balance, to unblock, to restore, or to include, which often brought relief and healing.

The phenomenon of the knowing field and of the ability to gain direct knowledge about any human system through representative’s perception has become a hallmark of the constellation method which distinguishes it from any other. So, “constellations” are a method of setting up, the doing of it aptly named “constellating.”

As constellation after constellation was set up, with the same phenomena being observed, firstly by Hellinger and then many others, and in many different cultures all over the world, it became obvious that we are not only dealing with a method of therapy but also learning something important about how our relationships operate.

The universal laws of life, often called the “orders of love” started to emerge and revealed a view of most intricate, co-dependent network of interrelationships in human systems, governed by mighty forces which followed their own logic, unrelenting in pressures they exert on us. And which we are totally oblivious about. Through constellation method, we started to re-discover the ancient knowledge available to many traditional tribal cultures, all but lost for us, the inhabitants of modern world.

This knowledge, this time coming to us through the phenomenological insight gained through many constellation set ups, became intrinsic to what we today refer as the Family or Systemic Constellations approach.

It is a new body of knowledge of human relationships, which concerns the orders that operate in our relationships, the importance of systemic conscience as well as the awareness about how these are being played out in partner or parent-children relationships, relationships to our ancestors, relationship between victims and perpetrators, national conflicts and reconciliation, and relationship to the Spirit.

It allows us to look at some of the most difficult issues we as humans face in our lives and it guides our interventions. It also sometimes allows the opportunity to alleviate profound suffering.  In that it is the most powerful approach I have come across, and many others who encountered it around the world agree. Its popularity has been increasing steadily, the enthusiasm and acclaim by which it is met only matched by the controversy it also regularly elicits from more established disciplines.

Out of this experiential knowledge gained through many a constellation, the view of the world emerged which we can not ignore but by which our established worldview is deeply challenged and with it some crucial concepts that it rests on: like the very notion of good and bad, conscience, independence, freedom, free choice, rationalism and individuality, dualism of matter and non-matter, separation of body and soul – and other.

However, if we take the phenomena we observe in constellations seriously, then a whole new world opens up to us. This world is uncharted, reveals itself to us only in the next step, is mysterious, deep and powerful, limitless, conscious, living, breathing and above all – loving.

Available to us only if we approach it from below, humbly, sticking closely to the ground, with respect and no intention, only helpful if nothing is demanded. Learning how to navigate through this world requires years of learning, purification and spiritual discipline, the learning that never stops as new, ever more astonishing vistas open in front of our (closed) eyes.

So, what is a constellation? What does it mean to constellate? Who or what helps in constellations? Can it be practised within a psychotherapy or any other framework?
One can, maybe, only use “constellation method” without applying “constellation approach,” or apply “constellation approach” without adopting the “constellation world view” which lurks behind.

The question of “what is a constellation” or “what is a Family Constellation” can only be answered by individuals who are on different stages of walking the constellation path and the answer will be different for everyone. Also, constellations keep changing, growing from method into a science of human relationship into a world view.
 
The insights gained through constellations also reveal that the “orders of love,” whose universality and immutability we only just discovered, might be changing. In addition, the founder of the constellation approach keeps developing it further, claiming that what we have put much effort to learn so far is already superseded by new ways of family constellating.
 
No wonder we have difficulty explaining what it is we do when we offer constellations! No wonder every attempt among the practitioners to find this one definition of “Family Constellations” remains elusive.
 
This also makes Family Constellations a unique discipline, different from any other. It is in constant flux, can become known only through our own personal, individual perspective, is experiential and essentially undefinable.
 
If I have learned anything in my twenty-something years of “constellation contact,” it is that it always keeps me on my toes, requiring constant learning, re-learning, letting go, challenging assumptions and change. By now, I am certain there is no end to that – there is always more!

 
 
 
About the author

Alemka Dauskardt, MA Psych, is a Systemic Constellations practitioner in Zagreb, Croatia. She offers constellation workshops and education in Croatia and elsewhere, translates constellation literature and promotes constellation work in various ways. She is an active member of the International Systemic Constellations Association and a regular contributor to The Knowing Field journal. She expects to attend the 2017 North American Systemic Constellations Conference.

As first published on North American Systemic Constellations Blog

http://www.nasconstellations.org

drvs korijenima

Učinci konstelacijskog rada (CRO)

Hrvatski, konstelacije

Iz završnog pismenog rada jedne od polaznice edukacijsko – razvojnog programa “Osnove sistemskih konstelacija” u 12 modula:

———————————————————–

Učinci konstelacijskog rada

 Moj život je u zadnje dvije i pol godine bio vrlo dinamičan i promijenjiv da mi se čini kao da sam proživjela barem nekoliko života u to vrijeme. Bilo je to vrlo intenzivno vrijeme mnogih osobnih radova kroz razne prakse pa tako i konstelacijskih. Zbog toga mi je malo teško odijeliti što je točno utjecalo na određeni aspekt, ali svakako su svi radovi podržavajući i vodili su ka istom, u svakom slučaju za mene pozitivne ishode.

 

Primijetila sam sljedeće:

 – porast samopouzdanja

– jasno postavljenje granica prema drugima

– nestao je strah od konflikta što je dovelo do zauzimanja za sebe bez straha

– razvoj osjećaja ženstvenosti

– gajenje osjećaja zahvalnosti

– osjećaj imanja prava na život i biti ovdje

– prihvaćanje sebe

– povećana prisutnost

– povećan kapacitet (emotivni, energetski)

– povezanost sa životom

– otvorenost prema svijetu i novim iskustvima – aktivno djelovanje

– osjećaj pripadanja

– bliskiji odnosi

– povjerenje u unutarnje vodstvo, povjerenje u život

– kontakt s unutarnjim dijetetom

– porast životne energije

– emotivna stabilnost

– povezanost s emocijama

– jasno izražavanje sebe i svojih potreba

– uživanje bez krivnje

– veća opuštenost

– jačanje osobnog integriteta

– odrastanje (potpuna financijska samostalnost i preseljenja iz roditeljskog doma – u realizaciji taman dok pišem ovaj rad 🙂 )

 

Kako se sve to manifestira u mom životu? Samopouzdanje mi je dalo hrabrosti da se upuštam u izazove, nova iskustva, otvorilo me prema svijetu. Jačanjem svojih granica u odnosima sam više svoja.  Znam tko sam i ne gubim se u emotivnim vrtuljcima, izazvanim vanjskim okolnostima. Kako više nemam straha od konflikta lakše mi je zauzeti se za sebe i svoje potrebe. Razvoj ženskih kvaliteta primijećujem u tome da sam si dopustila biti nježna, blaga, ranjiva. Više se njegujem u svakom pogledu. Ugađam si. Opuštenija sam. Iako još uvijek postoje razdoblja stresa i briga, to je puno manjeg inteziteta i trajanja, nego ranije. Oslobodilo mi se puno životne energije pa tako opet imam volje i želje za učenjem, istraživanjem i općenito biti aktivnom sudionicom u životu. Više nemam osjećaja odvojenosti od svijeta. Po prvi puta doživljavam povezanost sa svijetom i ljudima, bez straha. Sigurnija sam. Javilo se neko povjerenje u unutarnje vodstvo, vjera u život i prihvaćanje svoje sudbine i ograničenja, koja ona nosi. Osjećam se podržanom od života. Otvaraju mi se prilike. Njegujem odnos s unutarnjim dijetetom. Osluškujem svoje potrebe i namirujem ih, bez očekivanja da će netko drugi to učiniti za mene ili osjećaja povrijeđenosti ako to ne čine. Lakše primam, ali lakše i dajem. Iako još uvijek nisam ostvarila partnerski odnos kakvom težim, primijećujem da sam postala vidljiva kao žena i muškarci mi rado prilaze, što je za mene potpuna novina! Nekako sam prisutnija. Uživam bez osjećaja krivnje i uzimam ono što mi život nudi. U svakom pogledu osjećam da se dogodio rast i događa se još uvijek. Ponekad osjećam lakoću postojanja što je za mene potpuno novi doživljaj!

 U moju svakodnevicu ušla je jedna velika riječ – ZAHVALNOST. Da, znala sam i prije da treba biti zahvalan na onome što imamo, ali to je sve bilo nekako u glavi i što sam više željela osjećati zahvalnost, to sam samo više bila frustrirana zbog nemogućnosti pronalaženja tog osjećaja u sebi. Znala sam za riječ, ali mi je bilo teško dati joj značenje jer mi je iskustveno to bilo potpuno strano. Nakon što sam spoznala osjećaj, mogla sam riječi dati puno značenje. U dnevničkim zapisima zadnjih godinu dana bilježim često osjećaj duboke zahvalnosti – Životu.

 Zapis iz dnevnika:

 Sve se promijenilo. Sve je živo. Život mi daje. Baš mi daje. Nisam to nikada prije osjetila. Nisam nikada prije uzimala od Života. Sve mi je to sad neobično i novo. Prije mi je bilo teško osjećati zahvalnost jer nisam ništa mogla primiti, koliko god žudjela za time.

 U jednom takvom doživljaju osjećaju zahvalnosti došla mi je sljedeća slika:

 Imala sam sinoć lijep moment s primanjem od Života. Osjetila energiju u dlanovima i duboko sam disala. Došla mi je slika Života kako stoji iza mojih roditelja i isijava poput zraka Sunca preko i kroz njih, prema meni. Ja stojim nasuprot, gledam u tu sliku i primam, punim se. To me smirilo.

 

Za nekoga tko je većinu svog života proveo u odmetništvu, s osjećajem nepripadanja, neprihvaćanja, izoliranosti, velikom čežnjom, a istodobno i strahom od ljubavi i bliskosti, sa sklonošću bijega iz tijela pri intenzivnim emocijama, disocijaciji i hrpe drugih simptoma kao što su anksioznost i panični napadaji, periodima potpune nezainteresiranosti za život i nedostatkom životne energije za ikakvim ostvarenjem u bilo kojem pogledu, zaključujem da sam napravila veliki progres. Naravno, još uvijek postoje dani kad se vratim „na staro“, ali onda oživljavam sjećanja i slike novih iskustava, ona koja me vode prema Životu, a ne od njega. Nije uvijek lako, ali trudim se.

 Sve više prihvaćam život kakav mi je dan.”

(kompletni završni rad možete pročitati na linku OVDJE)

doors of constellations

Pobačaj: “pro-Soul” pogled (CRO)

Hrvatski, konstelacije

Prekid trudnoće, iz konstelacijske perspektive, nije primarno pitanje ljudskih prava ili moralnosti ili zakonske regulative. Već događaj koji ostavlja posljedice na našoj duši, bez obzira kakva su naša uvjerenja ili stajališta. Boriti se za pravo na pobačaj, kao i boriti se za ograničavanje tog prava ima vjerojatno svoje mjesto u okviru društvenog angažmana sukladno našim uvjerenjima. Na nivou sistemskih dinamika ono sužava naš vidokrug i ne dopire do onih dubokih dijelova nas koji su dirnuti i koji osjećaju posljedice. Postoji dio nas koji nije dirnut nikakvim moralnim, zakonskim, religijskim ili humanitarnim uvjerenjima.

 

U konstelacijama, kroz koje otkrivamo dinamiku i efekte ovog čina na nivou duše, vidimo da:

  • Začeće djeteta povezuje muškarca i ženu doživotno, bez obzira na ishod trudnoće.

 

  • Samim začećem muškarac i žena postaju roditelji. Jednom kad je dijete začeto nije više moguće „ne postati roditelj“, što god da mi odlučimo ili što god da se desi sa djetetom u trudnoći. Konstelacije nam jasno pokazuju da su ova djeca dio našeg sistema, dio nas, dio partnerstva, dio obitelji, bez obzira na to da li su se rodila ili ne, dio naše duše. I ostaju to bez obzira na ishod trudnoće ili partnerstva. Mnoge teškoće koje imamo  u životu i odnosima proizlaze iz našeg odbijanja da ovo vidimo i prihvatimo.

 

  • Svako začeto dijete je također dio entiteta duše/tijela partnera, muškarca i žene. Samo naše dualističko gledanje na svijet može dijete smatrati dijelom žene samo zato što ga žena nosi u svom tijelu. Svako začeto dijete je također dio duše/tijela i muškarca kroz kojeg je začeto. Argumenti da žena ima pravo donositi odluke o trudnoći samo zato što je dijete u njenom tijelu je proizvod ovog dualističkog / materijalističkog / mehanicističkog pogleda na svijet. Ovo je također argument, u konstelacijama vidimo, koji omogućava muškarcima da prebace odgovornost za donošenje odluke isključivo na ženu. A odgovornost za začeće, kao i za prekid trudnoće, uvijek oboje snose jednako. I posljedice također snose jednako.

 

Pa tako jedan muškarac, popularan zbog svojih savjeta po pitanjima ljubavi i odnosa, izjavljuje ovih dana da je „Poštovanje ženskog prava na izbor svetinja!“. Nema sumnje da će ovakve izjave doprinijeti njegovoj popularnosti. Međutim, ono što vidimo na nivou duše je da mnoge žene u konkretnim životnim situacijama koje uključuju ovakve „izbore“ zapravo nisu počašćene ovakvim stavovima. I često se osjećaju usamljene sa posljedicama preteške odgovornosti za donošenje odluke koje nose na svojim ramenima (ili u svojim utrobama).

 

Ono što je najžalosnije je da ne vidimo neraskidive niti sa kojima smo povezani i ne razumijemo duboku vezanost između nas i partnera, nas i djeteta, niti vidimo veću dušu koje smo svi dio i u kojoj smo svi povezani. Pa tako mislimo da možemo donijeti odluku da ne postanemo roditelji nakon što je dijete začeto, mislimo da to dijete prestaje postojati ako se nije rodilo i ako nikome ne kažemo za njega (ovo je jednako netočno kao i u slučajevima spontano pobačene djece), mislimo da dijete pripada samo ženi zato što je u njenoj utrobi, mislimo da partnerstvo završava kada mi odlučimo da više nismo zajedno, mislimo da postoji neka razlika ako je dijete začeto u braku ili sa ljubavnicom…sve je ovo vrlo ograničena slika svijeta u kojem živimo. I onda nam u takvom svijetu ne preostaje ništa drugo već da o ovakvim duboko spiritualnim stranama našeg življenja raspravljamo po novinama, sudovima, uličnim prosvjedima, forumima za ženska prava. Naša duša ostati će neimpresionirana takvim aktivnostima. Njoj je potrebno nešto drugo, nešto što daleko nadilazi okvire religiozne moralnosti, kao i okvire borbe za ženska prava.

Alemka Dauskardt

Magistra psihologije, voditelj sistemskih konstelacija

 

VAŽNA NAPOMENA: Udruga pruža besplatno sistemsko savjetovanje za žene, muškarce i parove koji se nose sa neplanirom trudnoćom

 

Od mnogih životnih odluka, postoje one sa dalekosežnim posljedicama koje se protežu generacijama. Situacija neplanirane trudnoće zahtjeva brzo donošenje odluke, upravo kada smo pod najvećim stresom, uvijek u uvjetima koji su na neki način opterećujući, komplicirani i nimalo „idealni“. Ako sva odgovornost za odluku ostaje na ženi, to predstavlja ogroman teret, pa posljedice svoje odluke, za ili protiv, mnogo žena također nose same. Desetljećima kasnije, ovo se često pokazuje kao prevelika cijena za „pravo da same odlučuju o svome tijelu“.

Nekad smo sigurni, nekad neodlučni, nekad odluku moramo donijeti sami, nekad zajedno, neke odluke zažalimo, neke ne, neke odluke imaju bolji, neke lošiji efekt na sve uključene. Bilo kako bilo, neprocjenjivo je imati mogućnost da našu odluku i njene dugoročne posljedice sagledamo u širem kontekstu našeg života – a odluka da se rodi dijete, kao i odluka da se prekine trudnoća neizostavno će imati dalekosežni efekt na sve uključene: ženu, muškarca, njihovu postojeću ili buduću djecu, njihov odnos, kao i sve buduće potencijalne partnerske odnose, njihove pretke, te samu dušu djeteta koja je u pitanju. Konstelacijski pristup nam pruža tu mogućnost i može predstavljati izuzetan resurs kada se nađemo u ovakvoj situaciji, jer na neki način, kao promatrač, možemo pogledati u našu situaciju i vidjeti što i koga ona sve uključuje i što je najbolje za nas i za druge na duge staze.

Sistemsko savjetovanje u ovakvoj situaciji na podrazumijeva davanje savjeta, već priliku da bolje sagledamo situaciju iz svih uglova i donesemo odluku sa kojom ćemo biti u miru i nastaviti živjeti dobro. Ovakvo „savjetovanje“ nam omogućava pogled kao iz ptičje perspektive i lišeno je svih moralnih, religioznih ili svjetonazorskih uplitanja. Ono što je najvažnije, pitanje sistemskog pristupa nije pitanje naših prava ni sloboda, pa ni odgovornosti toliko kao pitanje „što je najbolje za dušu?“ kao i „što me vodi naprijed, a što ograničava?“.

Razumijevajući važnost ovakvih vrsta odluka, kao i raznih pritisaka na djelu u takvim situacijama, udruga „KONSTELACIJA“ nudi besplatno, jednokratno, potpuno povjerljivo sistemsko savjetovanje u trajanju od sat i pol za one koji to žele i koji smatraju da bi im bilo od koristi, bilo pojedinačno za žene, za muškarce ili za par. Za dogovor, kontaktirajte nas na mail: konstelacija.kroacija@yahoo.com.

 

Napomena: Udruga ne prima financijsku pomoć ni od koga, nije povezana sa crkvom, državom, niti pripada bilo kojoj „pro-Life“ odnosno „pro-Choice“ organiziranoj skupini. Sistemsko savjetovanje pružaju educirani stručnjaci koji rade po sistemsko-konstelacijskom pristupu.

 

 

 

Spomenik nerođenom djetetu, Slovačka

Abortion (ENG)

English, konstelacije

Beyond morality, religious views and issues of women’s rights, the abortion falls like a heavy stone on the soft tissue of our soul.

It rips apart relationships, damaging not only the love and passion which started a new life, but also our ability to connect in this way ever fully again. The deep hole appears instead, where the promise of new life once was. This hole, filled only with black emptiness, has the potential to swallow us whole, to seep joy out of our lives, to darken the light and erase the taste of all the good things of life. Yes, it threatens our very existence. And the worst is that we don’t even care.

 With aborted pregnancy, a part of us dies too. The leftover part can’t wait to follow suit.

 The interrupted life leaves a permanent scar on our soul. The wound that doesn’t heal. There are no ameliorating circumstances. No absolution. No atonement which appeases the Gods. And there is no going back. This is one decision which we cannot change or turn back from. It’s final. Deadly final in its consequences. There are no explanations or justifications which would make it easier. The only thing we are left with is this black hole in our life. Of our own choosing and without an exit sign.

 If and when we really allow ourselves to look at it, to acknowledge that it is there, which often comes after decades of trying to avert our gaze from it, we are faced with overwhelming grief. Which feels like swallowing us whole. And if we agree to it, if we say yes to this unimaginable grief and surrender ourselves to pain without defence, if we open the flood gates of guilt and the heavy load of personal responsibility, if we consciously and willingly are prepared to give up our life for the one taken – then sometimes by the miracle of grace, we get a new lease on it. But only if we truly surrender to heaviness of guilt, pain, and responsibility, to full consequences of our decision for us, our relationship, and most importantly – for the child.

 Through constellation work we witness the real effect of abortion on us. One which we are often not consciously aware of, but one which nevertheless plays havoc in our lives. And the lives of those closest and dearest to us, like our other living children for example.

 Both, women and men, often unconsciously continue to punish themselves for their decision by “deadening” themselves and limiting their lives in one way or another. They can sacrifice their relationship, possibility of other partner connections in the future, their work success. These and many other good things of life are put to the imaginary “altar to abortion” which we create in our souls. The sad fact, many find out the hard way, is that there is no lessening of the burden even after decades of such sacrifice. What people in these situations find out through constellation work is that the sacrifice they (unconsciously) devote their lives to does not help, does not allow them to move on and does not change anything for the child either.

 Feelings of guilt are poor substitute for opening oneself up to the real guilt we can and must do something about. Feeling pity for oneself or the child does not help either. Neither do self blame or directing blame and anger towards the partner. Hoping for forgiveness and compassion is just another dead road, another expectation put on those who we have already taken everything from. We certainly can not and must not expect anything from the child who already has paid the ultimate price.

 If there are no ameliorating circumstances which can soften the deadliness of our decision, if there is no running away from responsibility and guilt, if there is no absolution, no atonement possible which would even things out, what then is left for us, these childless parents who pretend they can take the matters of life and death into their own hands, thinking they can decide what the right and wrong circumstances for life are as if this was in their power? Is there anything left but suffering in this black hole of our own making?

 Only that which we could not do at the time of making the decision: surrendering to forces bigger than us, understanding that we are in their hands. That we do not have the power to decide. Not even the right to find solace in eternal suffering. We surrender to these powers of Life and Death which have worked and continue to work through us in this particular way. Without the wish, the desire or the fantasy that anything could have been different to what it was. To these powers we have to surrender also our grief, even our guilt and personal responsibility eventually.

 Then, miraculously, we are all saved. So are our children. Who then rest happily in our heart space made for them through acceptance of everything exactly the way it happened. And they are at peace there. Nestled safely in their destiny, wholly in tune with it, in full agreement.

 

Alemka Dauskardt

 

Featured image: Slovakian monument to the unborn child

Obstacles to full benefits of Constellation Work experience (ENG)

English, konstelacije

We usually read something about Constellation approach and so we are intrigued and encouraged to undertake further personal research. Or we hear about constellations from acquaintances who already have had some positive experience and are recommending them. A number of people come across this method during their education for psychotherapists or in other disciplines in which this approach is applied. However, when we start to get to know the constellation approach, each of us brings the whole of our life experience, accumulated acquired knowledge as well as all learned patterns with which we relate to the world: our world view, prejudices, expectations, ways to cope with unmet expectations, hopes, desires, plans, fears, defence mechanisms, trust or distrust. Each of us has our own style of “being in the world”. This style comes to light with the first steps into the world of constellations, often already in the first query or signing up for the workshop.

So there are those who wish to attend, but do not want to pay the full price, often with the explanation that they only want to be guests or just observers. However, in constellations, as well as in life, of course, there are no guests or observers. And all those who want to be in life fully must of course accept the full price for their lives, whatever that means for each and every one of us.

Then there are those who want to transfer all the responsibility for their attendance, for their own work, as well as for the outcome (for its “success” or “failure”) to the facilitator. Others want to keep control in every way, so they know in advance what they want from a constellation, as well as what constellations can or can’t give them. They also know exactly what they should work on. They plan in advance and require from the facilitator to deliver what they want, rather than what is really necessary. What they really want is to manipulate the facilitator so that they do not have to change. In any case, the facilitator, as the most exposed aspect of the work is often exposed to such attempts of manipulation and control, sometimes even to hidden, or not so hidden, aggression.

The entire constellation approach is also occasionally exposed to sharp criticism from many sides. Most commonly from psychotherapists who also want to control it and who reject all aspects of this approach which does not fit into the scientific paradigm of their profession. They want to present constellations as just another psychotherapy method which can be safely practiced only in the context of their discipline. So, the first thing they have to do is to throw the soul out of constellation work. And what is constellation work without a soul!?! Only a technique which can then easily be put into the pocket of a psychotherapy cloak.

Constellation approach, if practiced faithfully and with integrity, cannot be planned, controlled or manipulated; neither submitted to our will, our thinking and attitudes. And this is precisely one of the biggest challenges for many: giving up control. This does not mean we should hand over control to a facilitator, neither to constellation approach itself, but to something bigger than us, accepting with humbleness the forces of nature that govern our world and our relationships. A facilitator who does not feel this humbleness himself, will easily be manipulated. Rightfully so. Also, if the facilitator’s primarily goal is to be liked by others, to satisfy them, as well as to achieve material or other gain through this work, then he will be an easy target for those who want to have control over constellations. Sometimes people prefer such facilitators and are willing to pay even more just to stay in control and not have to change.

Some in constellations see the new God. Others their replacement family- this time a good and just one, warm and close, without neglect, trauma, abuse and the abusers. Often, of course, we are looking for different parents instead of those we have, expecting from constellations (and facilitators!) to be rescued, pitied or supported in our “just” condemnation and rejection of others.

Some fall in love with Constellations at the first sight, like with a partner (who usually they do not have) and some see them as an emergency exit from an unhappy marriage or professional failure. Some in Constellations see a new profession or source of income, status or power that could not be achieved through other means.

All this might seem possible for some time, but is unavoidably followed by disappointment in the long run. Constellation approach will inevitably change us, force us to get rid of such desires; or it will simply get rid of us . In one way or another it will show us “who the boss is”.

Some only want another certificate or diploma from yet another technique, so that they can become an expert from yet another approach. Either because it brings the prestige and advantage over others, or so that they could better “help others “. Compulsive helpers will often obtain many diplomas and go to many different schools in order to satisfy their unconscious need to help someone in their family, rather than face the dynamic which lies behind such efforts.

Through constellations many want to save others, and sometimes even the whole world. If nothing else, at least change it for the better, so that there are no abused children, no aggressive men, emotionally cold mothers, nor killing and wars. Some run into constellations running away from the aggressor or from their own aggression.

Some want to rise “above it all “, even above the forces of life and death that are in charge and which show themselves here. They already know it all, as they have already worked a lot “on themselves “, and have already been on the “spiritual path “. As if they have acquired some special privilege with these forces, as if the rules of this Earth do not apply to them, as if they themselves are friends or lovers of these forces, as if they were at the same level with these forces, so they can behave towards them this way or another, according to their will and whim. So, they can agree or disagree with them. Even these “spiritual people” remain surprised by the depths to which Constellations take us and by the new insights, both personal and spiritual in nature which are gained through them.

Whichever of these styles we have, the encounter with constellations will present it with a challenge to which we will have to find the answer, also in keeping with our style. So, we will run away or belittle, get angry, feel hurt or belittled, used, perhaps even abused, re-traumatized and disappointed. Or we feel enthusiastic, in love, express enlightened, enthralled, astonished, surprised, isolated, connected, complete, envious, superior, chosen, special, confused or offended.

One thing is certain: the encounter with constellations will be challenging for our worldview. And we will somehow have to respond to this challenge. The way we choose will depend on our style of being in the world and on our ability to grow and change. Those who persevere on this path have to count with constant challenges that will not always be pleasant and that will require constant cleansing. This process that involves the purification of the senses, of the will and the spirit is time-consuming and not always easy. This path is for the persistent only, but above all for those who are humble and patient, for those who know that:

“soft water with time defeats the mighty hard stone, so that hard is weak and that immaterial enters where there is no space, those who appreciate doing without doing. Those who know that teaching without words and doing without action is understood by the few.” ( Tao Te Ching , number 43 ) .

The experience of constellations will, therefore, be what we make of it. It is true that constellations can be a door to that which is most essential, but only for those who stumble upon them in the darkness of ignorance. And for those who are patient or brave or desperate enough, in any case prepared for a long wandering without clear guidelines or goals. The door is, of course, here for all .

Once we go through our dark night of the soul and pass through the doors of purification, we discover ourselves different, cleaner, more complete. At the same time deeply connected and independent.

Then we turn to life as it is and we become fully open for its challenges and gifts, at peace with everything exactly as it is, we live effortlessly from this empty center, in harmony, being one with everything at the same time.

How? With constant challenge to live from that center, in harmony with our deepest nature.

Constellations can help us find the way to such a center. How? Truthfully and with love, of course!

Alemka Dauskardt,
Constellation Facilitator

Prepreke punom doživljaju i efektu konstelacijskog pristupa (CRO)

Hrvatski, konstelacije

O konstelacijskom pristupu najčešće nešto pročitamo, pa nas to zaintrigira i potakne na dalje osobno istraživanje. Ili o konstelacijama čujemo od poznanika koji već imaju nekog iskustva i koji nam ih preporuče. Određeni broj se sa nekim tipom ovog rada sretne u okviru školovanja za psihoterapeuta ili neke druge discipline u kojoj se ovaj pristup primjenjuje. Bilo kako bilo, kada se počinjemo upoznavati sa konstelacijskim pristupom, svatko od nas donese sa sobom svoje životno iskustvo, svoja akumulirana stečena znanja, kao i sve naučene obrasce odnošenja prema svijetu: svjetonazor, predrasude, očekivanja, načine nošenja sa iznevjerenim očekivanjima, nade, želje, planove, strahove, obrambene mehanizme, povjerenje ili nepovjerenje. Svatko od nas ima svoj stil „bivanja u svijetu“. Ovaj stil izlazi na vidjelo već pri prvim koracima kojima ulazimo u svijet konstelacija, često već pri prvim upitima ili prijavi za radionicu.

Pa tako ima onih koji žele prisustvovati, ali ne platiti punu cijenu, često uz objašnjenje da žele biti samo gosti ili samo promatrači. No, u konstelacijama, kao i u životu, naravno, nema gostiju, niti promatrača. A da bi bili U ŽIVOTU u potpunosti, moramo prihvatiti punu cijenu našeg života, što god to za nas osobno značilo.

Ima zatim onih koji žele svu odgovornost za svoje prisustvovanje, za svoj osobni rad, kao i za ishod rada ( za „uspjeh“ ili „neuspjeh“) prebaciti na voditelja. Drugi opet žele zadržati kontrolu na svaki način, pa će tako unaprijed znati što žele od konstelacija, kao što im one mogu ili ne mogu dati. Znati će također točno na čemu trebaju raditi, unaprijed će to isplanirati i zahtijevati da voditelj radi sa njima na onome što oni žele, umjesto onoga što je stvarno potrebno. Žele zapravo manipulirati voditelja tako da se oni ne moraju mijenjati. I inače, voditelj kao najvidljiviji aspekt izazova konstelacijskog rada, često je izložen ovakvim pokušajima manipulacije i kontrole, ponekad i prikrivenoj ili otvorenoj agresiji.

Cijeli konstelacijski pristup je također povremeno izložen ubojitim kritikama sa mnogih strana. Najčešće je meta kritike psihoterapeuta koji ga također žele kontrolirati i koji odbacuju sve one aspekte ovog pristupa koji se ne uklapaju u znanstvenu paradigmu njihove profesije i žele konstelacije prikazati kao psihoterapeutski pravac koji se može sigurno koristiti samo u okviru njihove prakse. Tako prvo moraju izbaciti dušu iz konstelacijskog rada, a konstelacije bez duše…!?! Njih je onda svakako lakše staviti u džep kaputa psihologije i psihoterapije.

Konstelacijski pristup, ukoliko se prakticira vjerodostojno i s integritetom, nije moguće planirati, kontrolirati ili manipulirati. Ili podčiniti našoj volji i našim mišljenjima i stavovima. I upravo ovo je jedan od najvećih izazova za mnoge: odustajanje od kontrole. Ovo ne znači predavanje kontrole voditelju, pa ni konstelacijskom pristupu, već, naravno, predavanje kontrole nečem većem od nas i poniznost pred silama prirode koje uređuju naš svijet i naše odnose. Voditelj koji sam ne osjeća takvu poniznost, lako će biti izmanipuliran. S pravom. Također, ukoliko je voditelju primarno da se svidi drugima, da ih zadovolji, kao i da ostvari materijalni ili drugi dobitak kroz ovaj rad, onda će biti laka meta onima koji žele zadržati kontrolu. Ponekad ljudi preferiraju takve voditelje i spremni su platiti dvostruko, samo da zadrže kontrolu i da se ne moraju suštinski mijenjati.

Neki u konstelacijama traže i vide novog Boga. A neki zamjensku obitelj – ovoga puta dobru i pravednu, toplu i blisku, bez zanemarivanja, trauma, zlostavljanja i zlostavljača. Često, naravno, tražimo drugačije roditelje, umjesto onih koje imamo, pa od konstelacija tražimo da budemo spašeni, žaljeni ili podržani u svom „pravednom“ osuđivanju i odbacivanju drugih.

Neki se u konstelacije zaljube na prvi pogled, kao u partnera (kojeg obično nemaju), a neki u njima vide izlaz u nuždi iz neuspjelog braka ili profesionalnog neuspjeha. Neki u konstelacijama vide novu profesiju ili izvor zarade, statusa ili moći koje nisu mogli ostvariti drugim putem.

Sve ovo može se neko vrijeme kroz konstelacije činiti mogućim, slijedi međutim neizbježno razočaranje na duge staze. Konstelacijski pristup će neminovno promijeniti nas i učiniti da se otarasimo takvih htijenja ili će se jednostavno otarasiti nas. Na jedan ili drugi način pokazati će nam „tko je gazda“.

Netko želi samo još jedan certifikat ili diplomu iz još jedne tehnike kako bi bili ekspert iz još jedne oblasti. Bilo zato što im to donosi prestiž i prednost nad drugima, a često zato da bi mogli što bolje „pomagati drugima“. Kompulzivni pomagači lako i radije će završiti mnoge škole da zadovolje svoju nesvjesnu potrebu da pomognu nekome iz svoje obitelji, nego se suočiti sa dinamikom koja ih vodi na tom putu. Mnogi kroz konstelacije žele spasiti druge, a često i čitav svijet. Ako ništa drugo, a ono ga bar promijeniti na bolje, tako da u njemu nema zlostavljane djece, agresivnih muškaraca, emocionalno hladnih majki, niti, naravno, ubijanja i ratova. Neki u konstelacije bježe od agresora ili od vlastite agresije koju nose.

Neki žele ostati „iznad svega toga“, čak i iznad sila života i smrti koje ovdje vladaju i koje se ovdje očituju. Tako što oni veće sve to znaju, tako što su već jako puno „radili na sebi“, tako što su već dugo na „spiritualnom putu“. Pa onda kao da su stekli neku posebnu privilegiju kod ovih sila, kao da za njih pravila Zemlje ne važe, kao da su oni sami prijatelji ili ljubavnici ovih sila. Kao da su sa njima na istom nivou, pa sa njima mogu ovako ili onako, po vlastitoj volji. Pa se sa njima mogu i ne moraju složiti. I takvi „duhovnjaci“ ostaju zatečeni dubinom do kojih nas konstelacije vode i iznenađeni novim uvidima koje kroz njih steknu, osobnim i duhovnim.

Koji god od ovih stilova da upražnjavamo, susret sa konstelacijama će mu biti izazov na koji ćemo, također u svom stilu, morati naći odgovor. Pa ćemo ili pobjeći ili omalovažiti, ili se naljutiti ili se osjećati povrijeđenim ili omalovaženim, iskorištenim, možda čak zlostavljanim, re-traumatiziranim, razočaranim. Ili oduševljenim, zaljubljenim, ekspres produhovljenim, prosvijetljenim, očaranim, zapanjenim, iscijeljenim, iznenađenim, usamljenim, povezanim, kompletnim, zavidnim, nadmoćnim, odabranim, posebnim, zbunjenim ili uvrijeđenim.

Jedno je sigurno: susret sa konstelacijama će biti izazovan za naše poimanje svijeta. Na ovaj izazov morati ćemo nekako odgovoriti. Način koji izaberemo ovisiti će o našem životnom stilu i o našoj mogućnosti za rast i promjenu. One koji ustraju na ovom putu čekaju konstantni izazovi koji neće uvijek biti ugodni i koji će zahtijevati konstantno čišćenje. Ovaj proces koji uključuje purifikaciju čula, volje i duha je dugotrajan i ne uvijek lagan. Ovim putem kroče ustrajni, ali prije svega oni ponizni i strpljivi, oni koji znaju da:

„meka voda vremenom porazi moćni kamen, dakle da tvrdo je slabo i da ono nematerijalno ulazi tamo gdje nema prostora, oni koji cijene djelovanje bez djelovanja. I koji znaju da podučavanje bez riječi i činjenje bez djelovanja razumiju samo rijetki“ (Tao Te Ching, broj 43).

Iskustvo konstelacija će, dakle, biti onakvim kakvim ga sami napravimo. Točno je da konstelacije mogu biti vrata ka onom najbitnijem, ali samo za one koji ih u mraku neznanja napipaju. I one koji su dovoljno strpljivi ili hrabri ili dovoljno očajni, u svakom slučaju spremni na dugo lutanje bez jasnih smjernica i cilja. Vrata su tu, naravno, za sve.

A kada jednom prođemo kroz našu mračnu noć duše i prođemo kroz vrata purifikacije, otkrijemo se drugačiji, čistiji, cjelovitiji. U isto vrijeme i duboko povezani i neovisni.

Tada se okrenemo životu onakav kakav je i otvoreni smo u potpunosti za njegove izazove i darove, u miru sa svime upravo onakvim kakvo jest i živimo bez-naporno u svom mirnom centru, u skladu i jedno sa svime istovremeno. Kako? Sa konstantnim (iza)zovom da živimo iz tog centra, usklađeni sa našom najdubljom prirodom, s ljubavlju. Konstelacije nam mogu pomoći da nađemo put do tog i takvog centra. Kako? Iskreno i u ljubavi, naravno!

Alemka Dauskardt

Hajdemo malo postavljati konstelacije! (CRO)

Hrvatski, konstelacije

Kako pristupiti konstelacijama i kako odabrati voditelja

Konstelacije su relativno nova metoda o kojoj se ne zna puno, ali čija popularnost brzo raste zbog njene dubine i efikasnosti. Od njenih početaka kako ju je prvi počeo primjenjivati Bert Hellinger sedamdesetih godina, ova metode se stalno razvija i mijenja, pa tako ne postoji niti jednoznačna definicija ili konsenzus o svim aspektima ove metode niti kod onih koji je prakticiraju.

Da stvar bude kompliciranija, iako su se konstelacije prvo pojavile u okviru psihoterapije, sama metoda se proširila i na mnoge druge oblasti: edukaciju i poslovno savjetovanje, na primjer. To znači da se konstelacijama danas bave ljudi iz različitih struka i vrlo šarolikog profesionalnog „backgrounda“ (kao i oni bez puno edukacije!). Tako konstelacije danas nude psiholozi, psihijatri, psihoterapeuti različitih orijentacija (često obiteljski, sistemski i Geštalt terapeuti), socijalni radnici, nastavnici, ekonomisti i drugi. Budući da je profesionalno polje ove mlade discipline još do sada neregulirano, ne postoje propisi koji bi ga regulirali u smislu potrebne edukacije, registracije, provjere kvalitete, znači ono kroz što mnoge druge etablirane discipline osiguravaju nivo usluga ili etičke kodekse za obavljanje određene djelatnosti.

Jedan od pozitivnih aspekata sistemskih konstelacija je da su široko primjenjive i gotovo da nema područja života u kojem se ne mogu primijeniti. Također, da bi se ovom metodom bavili ne moramo posjedovati diplomu. Upravo ovaj aspekat međutim ostavlja puno prostora za neozbiljnu i neodgovornu primjenu ove metode. Svatko može „postaviti konstelaciju“! Zbog prirode ove metode u kojoj se relativno brzo i lako aktivira energetsko polje onoga što se postavlja, nešto će se uvijek dogoditi. I osoba koja je postavila konstelaciju se onda može zvati „konstelatorom“? Naravno da ne.

Naoko jednostavna metoda u kojoj se ponekad čini da se proces odvija sam po sebi i da ništa drugo nije potrebno, zahtjeva mnogo od onih koji joj se izlažu. Na nešto drugačiji način, ali slično, konstelacijski proces zahtjeva puno i od voditelja i od osoba koje rade na vlastitom pitanju, kao i od same grupe u kojoj se prakticiraju.

Uvjeti potrebni za konstelacijski rad

1. Određeni nivo osobne zrelosti i ego snage koji nam omogućava da prihvatimo 100% odgovornosti za naše učešće u konstelacijskom procesu, kao i da se nosimo sa vlastitim doživljajem ovog procesa koji može uključivati snažne emocionalne reakcije i nove, katkad iznenađujuće uvide
2. Otvorenost prema novim, neočekivanim uvidima i spremnost da se oni prihvate
3. Spremnost da se po uvidima djeluje, odnosno poduzme određena akcija kada se za to pokaže potreba (uvidi iz konstelacije su obavezujući – čak i kad nam se ne sviđaju ili idu protiv naših principa – i ukoliko se ne djeluje po njima, to može imati loše posljedice. U najmanju ruku čini samu konstelaciju beskorisnom i pretvara je u igru koju ne shvaćamo ozbiljno)
4. Mogućnost da se tolerira neizvjesnost, „sjedenje u mraku“ , kao ponekad i sporost promjena koje se aktiviraju ovim procesom
5. Odustajanje od kontrole i predavanje procesu (ukoliko klijent želi preuzeti kontrolu nad procesom i nad voditeljem, konstelacije se ne mogu raditi, a ako se ipak postave onda ili su beskorisne ili čak i učvršćuju nezdravu dinamiku)
6. Duhovna zrelost i stav koji dozvoljava i podrazumijeva postojanje sila većih od nas i postojanje procesa čiju prirodu ne možemo uvijek razumjeti i objasniti u okviru dominantne znanstveno-materijalističke paradigme
7. Sam konstelacijski proces, kao i voditelj, se mora tretirati sa poštovanjem i povjerenjem. Svaki pokušaj da se konstelacija postavi kada ovaj uvjet nije zadovoljen vodi do nezadovoljavajućeg ishoda, često i do ljutnje i optuživanja voditelja, u toku procesa ili naknadno. Naime, ukoliko klijent ne preuzima odgovornost za svoj doživljaj procesa, odnosno ako krivi voditelja – a često i roditelja! – nema smisla upuštati se u konstelaciju.

Posljedice neodgovornog pristupa konstelacijama

Preduga bi bila lista mogućih scenarija i posljedica konstelacijskih procesa koji se vode na neprofesionalan način: od beskorisnosti do retraumatiziranja i utvrđivanja negativnih životnih obrazaca.

Jedna od posljedica bavljenja konstelacijama bez potrebne edukacije i iskustva je također ona po ugled same metode koja se tek bori za svoje „mjesto pod suncem“ i koja tek dokazuje svoju učinkovitost i korisnost. Ukoliko svatko može postavljati konstelacije i ukoliko se ovoj metodi ne prilazi sa ozbiljnošću i poštovanjem dolazi do njene bastardizacije i zloupotrebe. Pa onda ne čudi da od onih iz drugih profesija koje su bolje etablirane (kao npr. psihologa) dolaze kritike kako konstelacije po Hellingeru nisu psihoterapija, nisu dovoljno profesionalne, ili da su samo neki novi „new age“ fenomen, metafizički mumbo jumbo i slično. Oni koji su konstelacije učili od Hellingera znaju koliko izobrazbe, iz koliko različitih oblasti i vrsta terapije je on imao, kao i njegov stav o dugotrajnom procesu učenja konstelacija i zahtjevnog duhovnog pročišćavanja koji ga prati.

Odabir voditelja

Nema jednoznačnih pravila niti jasnih uputa, ali možete slijediti nekoliko preporuka:

  • Provjerite edukaciju voditelja, da li posjeduju obrazovanje, diplomu, iskustvo iz oblasti ljudskih odnosa.
  • Koje su profesije, odnosno da li su dio neke profesije čijim su kodeksom etičkog ponašanja obavezani.
  • Gdje su se i koliko dugo educirali iz sistemskih konstelacija. Samo učenje u okviru edukacije za neku drugu vrste terapije, kao „dodatak“ nije dovoljno. Kao što niti prisutstvo na nekoliko radionica, pa niti na nekoliko edukacijskih radionica nije dovoljno za ozbiljno bavljenje konstelacijama.
  • Koliko iskustva imaju u vođenju konstelacija. Potrebne su godine i veliki broj odrađenih radionica.
  • Da li pripadaju kojoj konstelacijskoj udruzi sa reputacijom kod nas, kao i nekoj od međunarodnih profesionalnih udruga konstelatora.
  • Da li žive i rade u našoj zemlji ili samo dolaze na „leteće radionice“ pa su nedostupni za feedback, pitanja i podršku između radionica i kroz individualne sastanke.
  • Uz profesionalno konstelacijsko znanje, edukaciju i iskustvo provjerite i osobni integritet konstelatora, npr. Da li su mu ego vrijednosti kao želja za statusom ili novcima primarni (ako računaju i ako zarađuju na konstelacijama bezobrazno puno na primjer), kako se odnose prema drugim konstelatorima, kako žive općenito, odnosno da li „žive ono što propovijedaju“ i sl.
  • Da li cijene oca metode, svoje učitelje, kao i one koji su bili prije njih.
  • Da li posjeduju osobnu zrelost i životno iskustvo.
  • Da li vam ulijevaju povjerenje.
  • Slušajte i vašu intuiciju, ona je također, uz sve gore navedeno, dobar vodič.

Sistemske konstelacije onako kako ih je razvio Bert Hellinger su vrlo korisna, moćna i nadasve etična metoda. Bavljenje ovom metodom zahtjeva dugotrajni proces učenja i usvajanja znanja, duboko osobno preispitivanje, duhovnu disciplinu i pročišćavanje, osobnu zrelost, kao i neprekidan kontinuiran razvoj. Voditelji konstelacija moraju imati bar neko znanje iz psihologije odnosa, dinamike grupa, te teorije sistemskih konstelacija „Poretka ljubavi“, a poželjne su i posebne odlike koje se ne uče u školi, kao što su npr. mudrost ili hrabrost. Moraju biti spremni nositi se sa izazovima ovog rada koji će sve one koji se njime bave odvesti „do ruba“. Do ruba osobne savjesti, vlastitih ograničenja, životnih principa… Zato bavljenje konstelacijama zahtjeva posebnu vrstu izobrazbe, puno zahtjevniju nego za bilo koju drugu profesiju ili diplomu. I nosi sa sobom puno posebnih darova, ali je i nepresušan izvor izazova. “Vi koji ulazite, ostavite svaku nadu”…za sigurnošću, izvjesnošću, postignućem, slavom, statusom, prosvijetljenjem, za pomoći i pomaganjem drugima, za rezultatom, za savršenstvom, za moći… Putnici namjernici, bez nade i namjere, ali s punom ozbiljnošću i odgovornošću, najbolje koračaju konstelacijskim putem. Sretno!

Alemka Dauskardt