Metoda sistemskih konstelacija relativno je novi pristup terapiji i uravnoteženju životne energije koji nije lako prenijeti u riječi. Jedini način da se sazna o čemu se tu zapravo radi jest iskustveni: samo doživljaj ovog pristupa na djelu može nam omogućiti pravo razumijevanje.

Opisano vrlo sažeto, konstelacijska metoda koristi osobe, sudionike iz grupe koji se obično ne poznaju, da predstavljaju članove (obično obiteljskog) sistema, odnosno članove obitelji osobe koja ima pitanje, koji se onda pozicioniraju u prostorni odnos, “postavljaju u konstelaciju”. Ovim relativno jednostavnim postupkom (pod uvjetom da su zadovoljeni određeni parametri i uz nadzor iskusnog voditelja) možemo vrlo brzo doći do preciznih informacija o osobama koje su predstavljene, kao i dinamikama obiteljskih odnosa. Iako predstavnici o njima ne znaju ništa. I iako se radi o o osobama i događajima koji su udaljeni prostorno i vremenski, i koji možda više nisu među živima. Točnost ovako dobivenih informacija je mnogo puta provjerena i dokazuje se kroz svaku novu konstelaciju.

Ovaj fenomen, u konstelacijama nazvan “fenomen percepcije predstavnika” ne može se u potpunosti objasniti u okviru poznatih i priznatih znanstvenih paradigmi o ustrojstvu svijeta. I zbog toga možda neće biti prihvatljiv onima koji žele prvo znati kako nešto funkcionira prije nego što se prepuste samom doživljaju.

Sistemski konstelatori se u pravilu ne opterećuju puno racionalnim objašnjenjima ovog fenomena koji redovno koriste u svome radu. Kroz praktičnu primjenu i sada već više od 30 godina akumuliranog iskustva, oni koji se bave konstelacijama našli su način kako da koriste fenomen dobivanja informacija iz “polja koje zna”u olakšavanju mnogih problema življenja i kada ne mogu u potpunosti objasniti mehanizme njegova djelovanja.

Konstelacijska metoda također baca novo svjetlo na zdravlje i bolest kao i na obiteljske dinamike koje su odgovorne za jedno i drugo. Bolest se pojavljuje kada imamo problem povezanosti u odnosima ili kad nismo pravilno ukorijenjeni u život. Zdravstvene teškoće (one koje doživljavamo kao fizičke i one koje doživljavamo kao psihičke) često se pojavljuju kada postoje konkretne osobe koje su isključene iz našega šireg obiteljskog sistema ili upućuju na neki konkretan događaj ili situaciju iz prošlosti koja traži razrješenje. Rješenje se nalazi kroz uključivanje. I kroz povezivanje problema s njegovim kontekstom koji uvijek leži na sistemskoj razini, obično na nivou širega obiteljskog sistema koji se proteže i kroz nekoliko generacija. A metoda sistemskih konstelacija omogućava nam upravo to.

Poput sada već zastarjelog procesa razvijanja fotografija, kada postavimo konstelaciju, ove do tada skrivene dinamike koje stoje iza životnih teškoća za koje nemamo objašnjenje, počinju se polako pomaljati na našem “konstelacijskom papiru”. Sve dok ne postanu kristalno jasne, vidljive našem oku i razumljive našem razumu. I kao takve, otvorene za promjenu.

Kada ih malo bolje upoznamo, onda možemo vidjeti da je i bolest, na primjer, izraz ljubavi. Razboljeti se, naime, možemo za mamu ili umjesto nje. Kroz našu bolest možemo izraziti poriv da slijedimo u smrt osobu koju volimo, a koju smo izgubili. Našom bolešću također možemo podsjećati druge članove svoje obitelji na nekog zaboravljenog ili nepravedno isključenog člana našeg obiteljskog sistema. Kao na primjer na mrtvorođenu stariju sestru ili dijete dano na posvojenje koje se ne spominje.

Takva je dubina te instinktivne ljubavi u našim primarnim sistemima da ona bolest, pa i smrt, ne vidi uopće kao nešto zastrašujuće, već kao cijenu koja se voljno (iako nesvjesno) plaća za očuvanje cjelovitosti tih sistema, kao i naše vezanosti i našeg pripadanja njima.

Konstelacijska metoda omogućava nam razumijevanje ovih, ponekad pogubnih procesa, kao i njihovu promjenu. Snagu ove arhaične, instinktivne, slijepe ljubavi moguće je iskoristiti tako što ćemo je preusmjeriti i izraziti kroz zdravlje i uspjeh, umjesto kroz bolest i teškoće. Ali ovu snagu i njeno djelovanje treba prvo upoznati, razumjeti i priznati. Tek tada se otvaraju mogućnosti za promjenu.

Koja su to saznanja o našim odnosima koja dobivamo kroz konstelacije?

Ova saznanja o funkcioniranju ljudskih odnosa uključuju npr uvide o tome:

• Kako najbolje funkcioniraju odnosi između muškaraca i žena
• Kakav mora biti odnos roditelja i djece da bi se djeca osjećala sigurnim i bila spremna prihvatiti život
• Što je prikladno, a što ne u odnosu roditelj – dijete
• Štetnost zamjene uloga roditelja i djece i kako je izbjeći
• Da mnogi uzroci depresije i ograničene životne energije dolaze uslijed odbacivanja života takav kakav nam je dan i kakav nam je došao kroz naše roditelje
• Da ukoliko roditelji nose teret, djeca im pokušavaju pomoći tako što njihov teret žele preuzeti na svoje leđa, često kroz bolest i životni neuspjeh
• Kao i da mnogi problemi koje imamo danas imaju svoj uzrok u događajima iz prethodnih generacija koji nisu razriješeni na dobar način.

Većina ovih dinamika odvija se na nesvjesnom nivou i kada se osvrnemo na svoje živote često nećemo moći razumjeti zašto se naši životi odvijaju po određenim obrascima, čak i kada to ne želimo. Konstelacije nam mogu pomoći da nađemo odgovore na vrlo konkretna osobna pitanja kao što su:

• Zašto sam odabrala ovu profesiju
• Zašto sam odabrala nasilnika za muža
• Zašto se osjećam kao da nigdje ne pripadam
• Zašto stalno imam doživljaj odbačenosti
• Zašto postoji konflikt između mene i djece
• Zašto sam depresivna
• Zašto ne mogu ostvariti partnerski odnos

Na mnoga od ovakvih i sličnih pitanja postoji odgovor, odnosno postoji razlog za većinu životnih situacija u kojoj smo se našli.

U velikom broju slučajeva metoda sistemskih konstelacija nam omogućava da otkrijemo uzročno-posljedičnu vezu između trenutne životne situacije, odnosno neke poteškoće, životnog problema i određenog događaja, situacije ili doživljaja iz naše obiteljske prošlosti. Također, otkriva nam zakonitosti i sile koje vladaju nama i našim odnosima, koje su uglavnom skrivene i podsvjesne i o čijem se postojanju vrlo malo zna.

To ne znači da su ove sile nova, moderna pojava, naprotiv, za njihovo postojanje i važnost znale su mnoge drevne i plemenske kulture. Nerazumijevanje ovih sila i nepoznavanje mehanizama kojim one djeluju na nas, također, ne znači da nismo pod njihovim uticajem. Posljedice njihovog djelovanja vidimo svakodnevno u svojim životima, a kroz konstelacije vidimo i način njihovog djelovanja.

 Ove sile bi mogli usporediti sa silom gravitacije. Koliko znamo, gravitacija je oduvijek bila dio pojavne stvarnosti na ovoj našoj planeti, ljudima su jabuke oduvijek padale na glavu ako su sjedili ispod stabla. Newton nije izumio gravitaciju, samo nam je pomogao da je razumijemo našom glavom, odnosno našim razumom, a ne samo čvrgom na našoj glavi.

Upravo tako nam ove sile koje djeluju u našim životima i čija je svrha uređenje naših odnosa u obitelji i zajednici, lupaju životne čvrge na različite načine: čine nas nesretnim, bolesnim, razvode naše brakove, odnose djecu u ovisnost, čine nedostupnim ono što najviše želimo – sve dok ne spoznamo njihove zakonitosti i mehanizme njihovog djelovanja, i dok se sa njima ne uskladimo. (Dok se možda ne maknemo ispod stabla sa kojeg padaju jabuke.)

Mnoge discipline sve se češće suočavaju s ograničenošću jednodimenzionalnih pristupa koji se oslanjaju samo na pojedini simptom, pojedini organ, te pojedini kemijski, fiziološki ili psihološki aspekt poremećaja zdravlja. Sve smo svjesniji svojeg neznanja o tome što zapravo uzrokuje većinu fizičkih i psihičkih bolesti, kao i nemoći da narušenu homeostazu dovedemo u red invazivnim procedurama, farmakologijom, pa i psihoterapijom. Nepremostiv jaz između duha i tijela u našem poimanju svijeta ne dovodi nas bliže rješenju.

Konstelacije nam otvaraju nove mogućnosti jer nas vode na drugačije mjesto, u pomalo čudesan krajolik gdje ne važe uobičajena pravila. Otvaraju nam pogled na svijet koji je istovremeno začudan i neizrecivo lijep: svijet u kojem su duša-tijelo jedan entitet , svijet u kojem smo svi povezani, u kojem nitko i ništa nije zaboravljeno, u kojem postoje zapisi o svemu što se ikada dogodilo, u kojem se savjest grupe brine za svakog člana podjednako i osigurava da nitko nije ostavljen ili zaboravljen, svijet u kojem je naša pojedinačna svijest dio kolektivne svijesti sa kojom se svaka individua može povezati u svakom trenutku i re-kreirati cijeli hologram sistema/grupe kojoj pripada, u kojoj jedan pojedinac može promijeniti ne samo sadašnjost već i prošlost i budućnost svojeg obiteljskog sistema, u kojem se informacije prenose kroz prostor i vrijeme trenutno, u kojem umrli i dalje u nama žive i u kojem duh pokreće sve jednako i u jednom pravcu, ne praveći razliku između dobrih i zlih, jer u tom svijetu nema podijeljenosti i sve je Jedno.

Alemka Dauskardt

Iz završnog pismenog rada jedne od polaznice edukacijsko – razvojnog programa “Osnove sistemskih konstelacija” u 12 modula:

———————————————————–

Učinci konstelacijskog rada

 Moj život je u zadnje dvije i pol godine bio vrlo dinamičan i promijenjiv da mi se čini kao da sam proživjela barem nekoliko života u to vrijeme. Bilo je to vrlo intenzivno vrijeme mnogih osobnih radova kroz razne prakse pa tako i konstelacijskih. Zbog toga mi je malo teško odijeliti što je točno utjecalo na određeni aspekt, ali svakako su svi radovi podržavajući i vodili su ka istom, u svakom slučaju za mene pozitivne ishode.

Primijetila sam sljedeće:

 – porast samopouzdanja

– jasno postavljenje granica prema drugima

– nestao je strah od konflikta što je dovelo do zauzimanja za sebe bez straha

– razvoj osjećaja ženstvenosti

– gajenje osjećaja zahvalnosti

– osjećaj imanja prava na život i biti ovdje

– prihvaćanje sebe

– povećana prisutnost

– povećan kapacitet (emotivni, energetski)

– povezanost sa životom

– otvorenost prema svijetu i novim iskustvima – aktivno djelovanje

– osjećaj pripadanja

– bliskiji odnosi

– povjerenje u unutarnje vodstvo, povjerenje u život

– kontakt s unutarnjim dijetetom

– porast životne energije

– emotivna stabilnost

– povezanost s emocijama

– jasno izražavanje sebe i svojih potreba

– uživanje bez krivnje

– veća opuštenost

– jačanje osobnog integriteta

– odrastanje (potpuna financijska samostalnost i preseljenja iz roditeljskog doma – u realizaciji taman dok pišem ovaj rad 🙂 )

Kako se sve to manifestira u mom životu? Samopouzdanje mi je dalo hrabrosti da se upuštam u izazove, nova iskustva, otvorilo me prema svijetu. Jačanjem svojih granica u odnosima sam više svoja.  Znam tko sam i ne gubim se u emotivnim vrtuljcima, izazvanim vanjskim okolnostima. Kako više nemam straha od konflikta lakše mi je zauzeti se za sebe i svoje potrebe. Razvoj ženskih kvaliteta primijećujem u tome da sam si dopustila biti nježna, blaga, ranjiva. Više se njegujem u svakom pogledu. Ugađam si. Opuštenija sam. Iako još uvijek postoje razdoblja stresa i briga, to je puno manjeg inteziteta i trajanja, nego ranije. Oslobodilo mi se puno životne energije pa tako opet imam volje i želje za učenjem, istraživanjem i općenito biti aktivnom sudionicom u životu. Više nemam osjećaja odvojenosti od svijeta. Po prvi puta doživljavam povezanost sa svijetom i ljudima, bez straha. Sigurnija sam. Javilo se neko povjerenje u unutarnje vodstvo, vjera u život i prihvaćanje svoje sudbine i ograničenja, koja ona nosi. Osjećam se podržanom od života. Otvaraju mi se prilike. Njegujem odnos s unutarnjim dijetetom. Osluškujem svoje potrebe i namirujem ih, bez očekivanja da će netko drugi to učiniti za mene ili osjećaja povrijeđenosti ako to ne čine. Lakše primam, ali lakše i dajem. Iako još uvijek nisam ostvarila partnerski odnos kakvom težim, primijećujem da sam postala vidljiva kao žena i muškarci mi rado prilaze, što je za mene potpuna novina! Nekako sam prisutnija. Uživam bez osjećaja krivnje i uzimam ono što mi život nudi. U svakom pogledu osjećam da se dogodio rast i događa se još uvijek. Ponekad osjećam lakoću postojanja što je za mene potpuno novi doživljaj!

 U moju svakodnevicu ušla je jedna velika riječ – ZAHVALNOST. Da, znala sam i prije da treba biti zahvalan na onome što imamo, ali to je sve bilo nekako u glavi i što sam više željela osjećati zahvalnost, to sam samo više bila frustrirana zbog nemogućnosti pronalaženja tog osjećaja u sebi. Znala sam za riječ, ali mi je bilo teško dati joj značenje jer mi je iskustveno to bilo potpuno strano. Nakon što sam spoznala osjećaj, mogla sam riječi dati puno značenje. U dnevničkim zapisima zadnjih godinu dana bilježim često osjećaj duboke zahvalnosti – Životu.

 Zapis iz dnevnika:

 Sve se promijenilo. Sve je živo. Život mi daje. Baš mi daje. Nisam to nikada prije osjetila. Nisam nikada prije uzimala od Života. Sve mi je to sad neobično i novo. Prije mi je bilo teško osjećati zahvalnost jer nisam ništa mogla primiti, koliko god žudjela za time.

 U jednom takvom doživljaju osjećaju zahvalnosti došla mi je sljedeća slika:

 Imala sam sinoć lijep moment s primanjem od Života. Osjetila energiju u dlanovima i duboko sam disala. Došla mi je slika Života kako stoji iza mojih roditelja i isijava poput zraka Sunca preko i kroz njih, prema meni. Ja stojim nasuprot, gledam u tu sliku i primam, punim se. To me smirilo.

Za nekoga tko je većinu svog života proveo u odmetništvu, s osjećajem nepripadanja, neprihvaćanja, izoliranosti, velikom čežnjom, a istodobno i strahom od ljubavi i bliskosti, sa sklonošću bijega iz tijela pri intenzivnim emocijama, disocijaciji i hrpe drugih simptoma kao što su anksioznost i panični napadaji, periodima potpune nezainteresiranosti za život i nedostatkom životne energije za ikakvim ostvarenjem u bilo kojem pogledu, zaključujem da sam napravila veliki progres. Naravno, još uvijek postoje dani kad se vratim „na staro“, ali onda oživljavam sjećanja i slike novih iskustava, ona koja me vode prema Životu, a ne od njega. Nije uvijek lako, ali trudim se.

 Sve više prihvaćam život kakav mi je dan.”

(kompletni završni rad možete pročitati na linku OVDJE)

Prekid trudnoće, iz konstelacijske perspektive, nije primarno pitanje ljudskih prava ili moralnosti ili zakonske regulative. Već događaj koji ostavlja posljedice na našoj duši, bez obzira kakva su naša uvjerenja ili stajališta. Boriti se za pravo na pobačaj, kao i boriti se za ograničavanje tog prava ima vjerojatno svoje mjesto u okviru društvenog angažmana sukladno našim uvjerenjima. Na nivou sistemskih dinamika ono sužava naš vidokrug i ne dopire do onih dubokih dijelova nas koji su dirnuti i koji osjećaju posljedice. Postoji dio nas koji nije dirnut nikakvim moralnim, zakonskim, religijskim ili humanitarnim uvjerenjima.

U konstelacijama, kroz koje otkrivamo dinamiku i efekte ovog čina na nivou duše, vidimo da:

• Začeće djeteta povezuje muškarca i ženu doživotno, bez obzira na ishod trudnoće.

• Samim začećem muškarac i žena postaju roditelji. Jednom kad je dijete začeto nije više moguće „ne postati roditelj“, što god da mi odlučimo ili što god da se desi sa djetetom u trudnoći. Konstelacije nam jasno pokazuju da su ova djeca dio našeg sistema, dio nas, dio partnerstva, dio obitelji, bez obzira na to da li su se rodila ili ne, dio naše duše. I ostaju to bez obzira na ishod trudnoće ili partnerstva. Mnoge teškoće koje imamo  u životu i odnosima proizlaze iz našeg odbijanja da ovo vidimo i prihvatimo.

• Svako začeto dijete je također dio entiteta duše/tijela partnera, muškarca i žene. Samo naše dualističko gledanje na svijet može dijete smatrati dijelom žene samo zato što ga žena nosi u svom tijelu. Svako začeto dijete je također dio duše/tijela i muškarca kroz kojeg je začeto. Argumenti da žena ima pravo donositi odluke o trudnoći samo zato što je dijete u njenom tijelu je proizvod ovog dualističkog / materijalističkog / mehanicističkog pogleda na svijet. Ovo je također argument, u konstelacijama vidimo, koji omogućava muškarcima da prebace odgovornost za donošenje odluke isključivo na ženu. A odgovornost za začeće, kao i za prekid trudnoće, uvijek oboje snose jednako. I posljedice također snose jednako.

Pa tako jedan muškarac, popularan zbog svojih savjeta po pitanjima ljubavi i odnosa, izjavljuje ovih dana da je „Poštovanje ženskog prava na izbor svetinja!“. Nema sumnje da će ovakve izjave doprinijeti njegovoj popularnosti. Međutim, ono što vidimo na nivou duše je da mnoge žene u konkretnim životnim situacijama koje uključuju ovakve „izbore“ zapravo nisu počašćene ovakvim stavovima. I često se osjećaju usamljene sa posljedicama preteške odgovornosti za donošenje odluke koje nose na svojim ramenima (ili u svojim utrobama).

Ono što je najžalosnije je da ne vidimo neraskidive niti sa kojima smo povezani i ne razumijemo duboku vezanost između nas i partnera, nas i djeteta, niti vidimo veću dušu koje smo svi dio i u kojoj smo svi povezani. Pa tako mislimo da možemo donijeti odluku da ne postanemo roditelji nakon što je dijete začeto, mislimo da to dijete prestaje postojati ako se nije rodilo i ako nikome ne kažemo za njega (ovo je jednako netočno kao i u slučajevima spontano pobačene djece), mislimo da dijete pripada samo ženi zato što je u njenoj utrobi, mislimo da partnerstvo završava kada mi odlučimo da više nismo zajedno, mislimo da postoji neka razlika ako je dijete začeto u braku ili sa ljubavnicom…sve je ovo vrlo ograničena slika svijeta u kojem živimo. I onda nam u takvom svijetu ne preostaje ništa drugo već da o ovakvim duboko spiritualnim stranama našeg življenja raspravljamo po novinama, sudovima, uličnim prosvjedima, forumima za ženska prava. Naša duša ostati će neimpresionirana takvim aktivnostima. Njoj je potrebno nešto drugo, nešto što daleko nadilazi okvire religiozne moralnosti, kao i okvire borbe za ženska prava.

Alemka Dauskardt

Magistra psihologije, voditelj sistemskih konstelacija

VAŽNA NAPOMENA: Udruga pruža besplatno sistemsko savjetovanje za žene, muškarce i parove koji se nose sa neplanirom trudnoćom

Od mnogih životnih odluka, postoje one sa dalekosežnim posljedicama koje se protežu generacijama. Situacija neplanirane trudnoće zahtjeva brzo donošenje odluke, upravo kada smo pod najvećim stresom, uvijek u uvjetima koji su na neki način opterećujući, komplicirani i nimalo „idealni“. Ako sva odgovornost za odluku ostaje na ženi, to predstavlja ogroman teret, pa posljedice svoje odluke, za ili protiv, mnogo žena također nose same. Desetljećima kasnije, ovo se često pokazuje kao prevelika cijena za „pravo da same odlučuju o svome tijelu“.

Nekad smo sigurni, nekad neodlučni, nekad odluku moramo donijeti sami, nekad zajedno, neke odluke zažalimo, neke ne, neke odluke imaju bolji, neke lošiji efekt na sve uključene. Bilo kako bilo, neprocjenjivo je imati mogućnost da našu odluku i njene dugoročne posljedice sagledamo u širem kontekstu našeg života – a odluka da se rodi dijete, kao i odluka da se prekine trudnoća neizostavno će imati dalekosežni efekt na sve uključene: ženu, muškarca, njihovu postojeću ili buduću djecu, njihov odnos, kao i sve buduće potencijalne partnerske odnose, njihove pretke, te samu dušu djeteta koja je u pitanju. Konstelacijski pristup nam pruža tu mogućnost i može predstavljati izuzetan resurs kada se nađemo u ovakvoj situaciji, jer na neki način, kao promatrač, možemo pogledati u našu situaciju i vidjeti što i koga ona sve uključuje i što je najbolje za nas i za druge na duge staze.

Sistemsko savjetovanje u ovakvoj situaciji na podrazumijeva davanje savjeta, već priliku da bolje sagledamo situaciju iz svih uglova i donesemo odluku sa kojom ćemo biti u miru i nastaviti živjeti dobro. Ovakvo „savjetovanje“ nam omogućava pogled kao iz ptičje perspektive i lišeno je svih moralnih, religioznih ili svjetonazorskih uplitanja. Ono što je najvažnije, pitanje sistemskog pristupa nije pitanje naših prava ni sloboda, pa ni odgovornosti toliko kao pitanje „što je najbolje za dušu?“ kao i „što me vodi naprijed, a što ograničava?“.

Razumijevajući važnost ovakvih vrsta odluka, kao i raznih pritisaka na djelu u takvim situacijama, udruga „KONSTELACIJA“ nudi besplatno, jednokratno, potpuno povjerljivo sistemsko savjetovanje u trajanju od sat i pol za one koji to žele i koji smatraju da bi im bilo od koristi, bilo pojedinačno za žene, za muškarce ili za par. Za dogovor, kontaktirajte nas na mail: konstelacija.kroacija@yahoo.com.

Napomena: Udruga ne prima financijsku pomoć ni od koga, nije povezana sa crkvom, državom, niti pripada bilo kojoj „pro-Life“ odnosno „pro-Choice“ organiziranoj skupini. Sistemsko savjetovanje pružaju educirani stručnjaci koji rade po sistemsko-konstelacijskom pristupu.

Spomenik nerođenom djetetu, Slovačka

O konstelacijskom pristupu najčešće nešto pročitamo, pa nas to zaintrigira i potakne na dalje osobno istraživanje. Ili o konstelacijama čujemo od poznanika koji već imaju nekog iskustva i koji nam ih preporuče. Određeni broj se sa nekim tipom ovog rada sretne u okviru školovanja za psihoterapeuta ili neke druge discipline u kojoj se ovaj pristup primjenjuje. Bilo kako bilo, kada se počinjemo upoznavati sa konstelacijskim pristupom, svatko od nas donese sa sobom svoje životno iskustvo, svoja akumulirana stečena znanja, kao i sve naučene obrasce odnošenja prema svijetu: svjetonazor, predrasude, očekivanja, načine nošenja sa iznevjerenim očekivanjima, nade, želje, planove, strahove, obrambene mehanizme, povjerenje ili nepovjerenje. Svatko od nas ima svoj stil „bivanja u svijetu“. Ovaj stil izlazi na vidjelo već pri prvim koracima kojima ulazimo u svijet konstelacija, često već pri prvim upitima ili prijavi za radionicu.

Pa tako ima onih koji žele prisustvovati, ali ne platiti punu cijenu, često uz objašnjenje da žele biti samo gosti ili samo promatrači. No, u konstelacijama, kao i u životu, naravno, nema gostiju, niti promatrača. A da bi bili U ŽIVOTU u potpunosti, moramo prihvatiti punu cijenu našeg života, što god to za nas osobno značilo.

Ima zatim onih koji žele svu odgovornost za svoje prisustvovanje, za svoj osobni rad, kao i za ishod rada ( za „uspjeh“ ili „neuspjeh“) prebaciti na voditelja. Drugi opet žele zadržati kontrolu na svaki način, pa će tako unaprijed znati što žele od konstelacija, kao što im one mogu ili ne mogu dati. Znati će također točno na čemu trebaju raditi, unaprijed će to isplanirati i zahtijevati da voditelj radi sa njima na onome što oni žele, umjesto onoga što je stvarno potrebno. Žele zapravo manipulirati voditelja tako da se oni ne moraju mijenjati. I inače, voditelj kao najvidljiviji aspekt izazova konstelacijskog rada, često je izložen ovakvim pokušajima manipulacije i kontrole, ponekad i prikrivenoj ili otvorenoj agresiji.

Cijeli konstelacijski pristup je također povremeno izložen ubojitim kritikama sa mnogih strana. Najčešće je meta kritike psihoterapeuta koji ga također žele kontrolirati i koji odbacuju sve one aspekte ovog pristupa koji se ne uklapaju u znanstvenu paradigmu njihove profesije i žele konstelacije prikazati kao psihoterapeutski pravac koji se može sigurno koristiti samo u okviru njihove prakse. Tako prvo moraju izbaciti dušu iz konstelacijskog rada, a konstelacije bez duše…!?! Njih je onda svakako lakše staviti u džep kaputa psihologije i psihoterapije.

Konstelacijski pristup, ukoliko se prakticira vjerodostojno i s integritetom, nije moguće planirati, kontrolirati ili manipulirati. Ili podčiniti našoj volji i našim mišljenjima i stavovima. I upravo ovo je jedan od najvećih izazova za mnoge: odustajanje od kontrole. Ovo ne znači predavanje kontrole voditelju, pa ni konstelacijskom pristupu, već, naravno, predavanje kontrole nečem većem od nas i poniznost pred silama prirode koje uređuju naš svijet i naše odnose. Voditelj koji sam ne osjeća takvu poniznost, lako će biti izmanipuliran. S pravom. Također, ukoliko je voditelju primarno da se svidi drugima, da ih zadovolji, kao i da ostvari materijalni ili drugi dobitak kroz ovaj rad, onda će biti laka meta onima koji žele zadržati kontrolu. Ponekad ljudi preferiraju takve voditelje i spremni su platiti dvostruko, samo da zadrže kontrolu i da se ne moraju suštinski mijenjati.

Neki u konstelacijama traže i vide novog Boga. A neki zamjensku obitelj – ovoga puta dobru i pravednu, toplu i blisku, bez zanemarivanja, trauma, zlostavljanja i zlostavljača. Često, naravno, tražimo drugačije roditelje, umjesto onih koje imamo, pa od konstelacija tražimo da budemo spašeni, žaljeni ili podržani u svom „pravednom“ osuđivanju i odbacivanju drugih.

Neki se u konstelacije zaljube na prvi pogled, kao u partnera (kojeg obično nemaju), a neki u njima vide izlaz u nuždi iz neuspjelog braka ili profesionalnog neuspjeha. Neki u konstelacijama vide novu profesiju ili izvor zarade, statusa ili moći koje nisu mogli ostvariti drugim putem.

Sve ovo može se neko vrijeme kroz konstelacije činiti mogućim, slijedi međutim neizbježno razočaranje na duge staze. Konstelacijski pristup će neminovno promijeniti nas i učiniti da se otarasimo takvih htijenja ili će se jednostavno otarasiti nas. Na jedan ili drugi način pokazati će nam „tko je gazda“.

Netko želi samo još jedan certifikat ili diplomu iz još jedne tehnike kako bi bili ekspert iz još jedne oblasti. Bilo zato što im to donosi prestiž i prednost nad drugima, a često zato da bi mogli što bolje „pomagati drugima“. Kompulzivni pomagači lako i radije će završiti mnoge škole da zadovolje svoju nesvjesnu potrebu da pomognu nekome iz svoje obitelji, nego se suočiti sa dinamikom koja ih vodi na tom putu. Mnogi kroz konstelacije žele spasiti druge, a često i čitav svijet. Ako ništa drugo, a ono ga bar promijeniti na bolje, tako da u njemu nema zlostavljane djece, agresivnih muškaraca, emocionalno hladnih majki, niti, naravno, ubijanja i ratova. Neki u konstelacije bježe od agresora ili od vlastite agresije koju nose.

Neki žele ostati „iznad svega toga“, čak i iznad sila života i smrti koje ovdje vladaju i koje se ovdje očituju. Tako što oni veće sve to znaju, tako što su već jako puno „radili na sebi“, tako što su već dugo na „spiritualnom putu“. Pa onda kao da su stekli neku posebnu privilegiju kod ovih sila, kao da za njih pravila Zemlje ne važe, kao da su oni sami prijatelji ili ljubavnici ovih sila. Kao da su sa njima na istom nivou, pa sa njima mogu ovako ili onako, po vlastitoj volji. Pa se sa njima mogu i ne moraju složiti. I takvi „duhovnjaci“ ostaju zatečeni dubinom do kojih nas konstelacije vode i iznenađeni novim uvidima koje kroz njih steknu, osobnim i duhovnim.

Koji god od ovih stilova da upražnjavamo, susret sa konstelacijama će mu biti izazov na koji ćemo, također u svom stilu, morati naći odgovor. Pa ćemo ili pobjeći ili omalovažiti, ili se naljutiti ili se osjećati povrijeđenim ili omalovaženim, iskorištenim, možda čak zlostavljanim, re-traumatiziranim, razočaranim. Ili oduševljenim, zaljubljenim, ekspres produhovljenim, prosvijetljenim, očaranim, zapanjenim, iscijeljenim, iznenađenim, usamljenim, povezanim, kompletnim, zavidnim, nadmoćnim, odabranim, posebnim, zbunjenim ili uvrijeđenim.

Jedno je sigurno: susret sa konstelacijama će biti izazovan za naše poimanje svijeta. Na ovaj izazov morati ćemo nekako odgovoriti. Način koji izaberemo ovisiti će o našem životnom stilu i o našoj mogućnosti za rast i promjenu. One koji ustraju na ovom putu čekaju konstantni izazovi koji neće uvijek biti ugodni i koji će zahtijevati konstantno čišćenje. Ovaj proces koji uključuje purifikaciju čula, volje i duha je dugotrajan i ne uvijek lagan. Ovim putem kroče ustrajni, ali prije svega oni ponizni i strpljivi, oni koji znaju da:

„meka voda vremenom porazi moćni kamen, dakle da tvrdo je slabo i da ono nematerijalno ulazi tamo gdje nema prostora, oni koji cijene djelovanje bez djelovanja. I koji znaju da podučavanje bez riječi i činjenje bez djelovanja razumiju samo rijetki“ (Tao Te Ching, broj 43).

Iskustvo konstelacija će, dakle, biti onakvim kakvim ga sami napravimo. Točno je da konstelacije mogu biti vrata ka onom najbitnijem, ali samo za one koji ih u mraku neznanja napipaju. I one koji su dovoljno strpljivi ili hrabri ili dovoljno očajni, u svakom slučaju spremni na dugo lutanje bez jasnih smjernica i cilja. Vrata su tu, naravno, za sve.

A kada jednom prođemo kroz našu mračnu noć duše i prođemo kroz vrata purifikacije, otkrijemo se drugačiji, čistiji, cjelovitiji. U isto vrijeme i duboko povezani i neovisni.

Tada se okrenemo životu onakav kakav je i otvoreni smo u potpunosti za njegove izazove i darove, u miru sa svime upravo onakvim kakvo jest i živimo bez-naporno u svom mirnom centru, u skladu i jedno sa svime istovremeno. Kako? Sa konstantnim (iza)zovom da živimo iz tog centra, usklađeni sa našom najdubljom prirodom, s ljubavlju. Konstelacije nam mogu pomoći da nađemo put do tog i takvog centra. Kako? Iskreno i u ljubavi, naravno!

Alemka Dauskardt

Kako pristupiti konstelacijama i kako odabrati voditelja

Konstelacije su relativno nova metoda o kojoj se ne zna puno, ali čija popularnost brzo raste zbog njene dubine i efikasnosti. Od njenih početaka kako ju je prvi počeo primjenjivati Bert Hellinger sedamdesetih godina, ova metode se stalno razvija i mijenja, pa tako ne postoji niti jednoznačna definicija ili konsenzus o svim aspektima ove metode niti kod onih koji je prakticiraju.

Da stvar bude kompliciranija, iako su se konstelacije prvo pojavile u okviru psihoterapije, sama metoda se proširila i na mnoge druge oblasti: edukaciju i poslovno savjetovanje, na primjer. To znači da se konstelacijama danas bave ljudi iz različitih struka i vrlo šarolikog profesionalnog „backgrounda“ (kao i oni bez puno edukacije!). Tako konstelacije danas nude psiholozi, psihijatri, psihoterapeuti različitih orijentacija (često obiteljski, sistemski i Geštalt terapeuti), socijalni radnici, nastavnici, ekonomisti i drugi. Budući da je profesionalno polje ove mlade discipline još do sada neregulirano, ne postoje propisi koji bi ga regulirali u smislu potrebne edukacije, registracije, provjere kvalitete, znači ono kroz što mnoge druge etablirane discipline osiguravaju nivo usluga ili etičke kodekse za obavljanje određene djelatnosti.

Jedan od pozitivnih aspekata sistemskih konstelacija je da su široko primjenjive i gotovo da nema područja života u kojem se ne mogu primijeniti. Također, da bi se ovom metodom bavili ne moramo posjedovati diplomu. Upravo ovaj aspekat međutim ostavlja puno prostora za neozbiljnu i neodgovornu primjenu ove metode. Svatko može „postaviti konstelaciju“! Zbog prirode ove metode u kojoj se relativno brzo i lako aktivira energetsko polje onoga što se postavlja, nešto će se uvijek dogoditi. I osoba koja je postavila konstelaciju se onda može zvati „konstelatorom“? Naravno da ne.

Naoko jednostavna metoda u kojoj se ponekad čini da se proces odvija sam po sebi i da ništa drugo nije potrebno, zahtjeva mnogo od onih koji joj se izlažu. Na nešto drugačiji način, ali slično, konstelacijski proces zahtjeva puno i od voditelja i od osoba koje rade na vlastitom pitanju, kao i od same grupe u kojoj se prakticiraju.

Uvjeti potrebni za konstelacijski rad

1. Određeni nivo osobne zrelosti i ego snage koji nam omogućava da prihvatimo 100% odgovornosti za naše učešće u konstelacijskom procesu, kao i da se nosimo sa vlastitim doživljajem ovog procesa koji može uključivati snažne emocionalne reakcije i nove, katkad iznenađujuće uvide
2. Otvorenost prema novim, neočekivanim uvidima i spremnost da se oni prihvate
3. Spremnost da se po uvidima djeluje, odnosno poduzme određena akcija kada se za to pokaže potreba (uvidi iz konstelacije su obavezujući – čak i kad nam se ne sviđaju ili idu protiv naših principa – i ukoliko se ne djeluje po njima, to može imati loše posljedice. U najmanju ruku čini samu konstelaciju beskorisnom i pretvara je u igru koju ne shvaćamo ozbiljno)
4. Mogućnost da se tolerira neizvjesnost, „sjedenje u mraku“ , kao ponekad i sporost promjena koje se aktiviraju ovim procesom
5. Odustajanje od kontrole i predavanje procesu (ukoliko klijent želi preuzeti kontrolu nad procesom i nad voditeljem, konstelacije se ne mogu raditi, a ako se ipak postave onda ili su beskorisne ili čak i učvršćuju nezdravu dinamiku)
6. Duhovna zrelost i stav koji dozvoljava i podrazumijeva postojanje sila većih od nas i postojanje procesa čiju prirodu ne možemo uvijek razumjeti i objasniti u okviru dominantne znanstveno-materijalističke paradigme
7. Sam konstelacijski proces, kao i voditelj, se mora tretirati sa poštovanjem i povjerenjem. Svaki pokušaj da se konstelacija postavi kada ovaj uvjet nije zadovoljen vodi do nezadovoljavajućeg ishoda, često i do ljutnje i optuživanja voditelja, u toku procesa ili naknadno. Naime, ukoliko klijent ne preuzima odgovornost za svoj doživljaj procesa, odnosno ako krivi voditelja – a često i roditelja! – nema smisla upuštati se u konstelaciju.

Posljedice neodgovornog pristupa konstelacijama

Preduga bi bila lista mogućih scenarija i posljedica konstelacijskih procesa koji se vode na neprofesionalan način: od beskorisnosti do retraumatiziranja i utvrđivanja negativnih životnih obrazaca.

Jedna od posljedica bavljenja konstelacijama bez potrebne edukacije i iskustva je također ona po ugled same metode koja se tek bori za svoje „mjesto pod suncem“ i koja tek dokazuje svoju učinkovitost i korisnost. Ukoliko svatko može postavljati konstelacije i ukoliko se ovoj metodi ne prilazi sa ozbiljnošću i poštovanjem dolazi do njene bastardizacije i zloupotrebe. Pa onda ne čudi da od onih iz drugih profesija koje su bolje etablirane (kao npr. psihologa) dolaze kritike kako konstelacije po Hellingeru nisu psihoterapija, nisu dovoljno profesionalne, ili da su samo neki novi „new age“ fenomen, metafizički mumbo jumbo i slično. Oni koji su konstelacije učili od Hellingera znaju koliko izobrazbe, iz koliko različitih oblasti i vrsta terapije je on imao, kao i njegov stav o dugotrajnom procesu učenja konstelacija i zahtjevnog duhovnog pročišćavanja koji ga prati.

Odabir voditelja

Nema jednoznačnih pravila niti jasnih uputa, ali možete slijediti nekoliko preporuka:

• Provjerite edukaciju voditelja, da li posjeduju obrazovanje, diplomu, iskustvo iz oblasti ljudskih odnosa.
• Koje su profesije, odnosno da li su dio neke profesije čijim su kodeksom etičkog ponašanja obavezani.
• Gdje su se i koliko dugo educirali iz sistemskih konstelacija. Samo učenje u okviru edukacije za neku drugu vrste terapije, kao „dodatak“ nije dovoljno. Kao što niti prisutstvo na nekoliko radionica, pa niti na nekoliko edukacijskih radionica nije dovoljno za ozbiljno bavljenje konstelacijama.
• Koliko iskustva imaju u vođenju konstelacija. Potrebne su godine i veliki broj odrađenih radionica.
• Da li pripadaju kojoj konstelacijskoj udruzi sa reputacijom kod nas, kao i nekoj od međunarodnih profesionalnih udruga konstelatora.
• Da li žive i rade u našoj zemlji ili samo dolaze na „leteće radionice“ pa su nedostupni za feedback, pitanja i podršku između radionica i kroz individualne sastanke.
• Uz profesionalno konstelacijsko znanje, edukaciju i iskustvo provjerite i osobni integritet konstelatora, npr. Da li su mu ego vrijednosti kao želja za statusom ili novcima primarni (ako računaju i ako zarađuju na konstelacijama bezobrazno puno na primjer), kako se odnose prema drugim konstelatorima, kako žive općenito, odnosno da li „žive ono što propovijedaju“ i sl.
• Da li cijene oca metode, svoje učitelje, kao i one koji su bili prije njih.
• Da li posjeduju osobnu zrelost i životno iskustvo.
• Da li vam ulijevaju povjerenje.
• Slušajte i vašu intuiciju, ona je također, uz sve gore navedeno, dobar vodič.

Sistemske konstelacije onako kako ih je razvio Bert Hellinger su vrlo korisna, moćna i nadasve etična metoda. Bavljenje ovom metodom zahtjeva dugotrajni proces učenja i usvajanja znanja, duboko osobno preispitivanje, duhovnu disciplinu i pročišćavanje, osobnu zrelost, kao i neprekidan kontinuiran razvoj. Voditelji konstelacija moraju imati bar neko znanje iz psihologije odnosa, dinamike grupa, te teorije sistemskih konstelacija „Poretka ljubavi“, a poželjne su i posebne odlike koje se ne uče u školi, kao što su npr. mudrost ili hrabrost. Moraju biti spremni nositi se sa izazovima ovog rada koji će sve one koji se njime bave odvesti „do ruba“. Do ruba osobne savjesti, vlastitih ograničenja, životnih principa… Zato bavljenje konstelacijama zahtjeva posebnu vrstu izobrazbe, puno zahtjevniju nego za bilo koju drugu profesiju ili diplomu. I nosi sa sobom puno posebnih darova, ali je i nepresušan izvor izazova. “Vi koji ulazite, ostavite svaku nadu”…za sigurnošću, izvjesnošću, postignućem, slavom, statusom, prosvijetljenjem, za pomoći i pomaganjem drugima, za rezultatom, za savršenstvom, za moći… Putnici namjernici, bez nade i namjere, ali s punom ozbiljnošću i odgovornošću, najbolje koračaju konstelacijskim putem. Sretno!

Alemka Dauskardt