Na ovom modulu pogledali smo u mnoga lica smrti i dobili značajne uvide o tome kako sile života i smrti djeluju u našoj duši.

Vidjeli smo šta se događa u duši kada je smrt blisko povezana sa rođenjem. Žena ne može slaviti svoje rođendane jer za nju taj dan nije samo dan kada je došla na svijet, već i dan kada njena blizanka koja je otišla ranije – nije, iako žena nema svjesno znanje o ovome. Dan njenog rođenja nije samo dan radosti i slavlja, već i dan gubitka, tuge i bola. Kada ovo rasvijetlimo u konstelaciji, njeno pitanje o tome zašto ne može slaviti svoj rođendan dobija jasan odgovor kroz ovaj kontekst.

Vidjeli smo kakve posljedice ostaju na duši kada majka kao nositeljica života postaje također i nositeljica smrti, kada žena odluči prekinuti trudnoću. Posljedice za ovu ženu su bile da nakon toga nije ostvarila partnerski odnos niti imala djece, a sama je bila privučena smrti. Nakon prekida trudnoće, žena često nesvjesno samu sebe kažnjava i ograničava si život na različite načine.

Vidjeli smo kako mlada žena živi „umrtvljeno“, izraženo kroz letargiju i manjak životne energije, jer se (nesvjesno) tako osjeća bliže pobačenom bratu. Kada kroz konstelaciju osvijesti i izrazi svoju ljubav za nerođenog brata i svoj osjećaj krivnje one koja je došla na svijet dok on nije, životna energija može se vratiti u njen život.

Vidjeli smo kako je nemogućnost žene da se okrene prema životu i muškarcu (nemogućnost zasnivanja partnerstva i obitelji) povezana sa sudbinom njene prabake. U konstelaciji više je zainteresirana za predstavnicu smrti nego za predstavnika života koji stoji spreman, raširenih ruku. Nesvjesni pokreti duše koji dolaze na vidjelo kroz konstelaciju otkrivaju nam da je zapravo njena prabaka ta koja sa žudnjom gleda u smrt. Iscrpljena zlostavljanjem muža i bijesom prema njemu, bez mogućnosti da nađe izlaz iz svoje situacije, kroz njenu predstavnicu u konstelaciji duša ove žene izgovara rečenicu „smrt će biti olakšanje“. Kada je ova rečenica u konstelaciji našla svoju pravu vlasnicu, žena za koju smo radili mogla se okrenuti prema životu i pogledati u muškarca.

Vidjeli smo i šta stoji iza poriva ka smrti koji, kako kaže jedna žena, osjećaju ona i njena kći. Povezanost sa sudbinom prabake, odnosno nesvjesna sistemska identifikacija pokazuje se i u ovoj konstelaciji kao pozadina upletenosti.  Polje nam otkriva gotovo nezamislivu sudbinu prabake koja je zatrudnjela kroz ratno silovanje, a onda bila ubijena od strane svojih jer to smatrano njenom sramotom, a i zato što nosi dijete nekog druge nacionalnosti i vjere!!! U ovoj konstelaciji praunuka osjeća poriv ka smrti kao nesvjesni poriv da okaje svoju prabaku, kao i da je nesvjesno uključi kroz ponavljanje njene sudbine, a njena kći, također nesvjesno naravno, želi preuzeti ovaj poriv ka smrti od svoje majke.

I u drugoj konstelaciji vidjeli smo kako bezumlje rata i nacionalnih i vjerskih podjela nađe put do vrlo konkretnih, intimnih sudbina pojedinaca, često žena koje rat stigne na kućnom pragu i koje plate svojim tijelom, svojom djecom ili kroz druge posljedice rata, kao što su izopćenje iz svojih zajednica, gubitak muža, iseljavanje ili glad. Rad na disleksiji kćeri jedne žene otkriva slične ratne sudbine i njenih i muževih predaka i pretkinja različitih nacionalnosti i strana (smrt bacanjem u jamu), kao i žene koje su bile prisiljene biti „anđeli smrti“ za svoju djecu koju nisu mogli nahraniti i koja su umirala od gladi.

U obje konstelacije bili su prisutni i elementi energije ne samo žrtve već i počinitelja, jer i ova energija ako je neintegrirana mora naći svoju ekspresiju u životima potomaka, često kroz agresiju i poremećaje psihotičnog spektra, ADHD ili autizam, ali i kroz disleksiju i mucanje na primjer.

Vidjeli smo također kako unuci kroz ozbiljnu bolest koja može odvesti u smrt ispaštaju za djedove zločine u drugom svjetskom ratu. Tek kada pogleda u žrtve i ovo nasilno uzimanje života mnogima na brutalan način, kako su to često  radile ustaše, i tek kada ove smrti ostavi tamo gdje pripadaju, onima kojima pripadaju, žrtvama i počiniteljima jednako – bolest se može povući od unuka.

Smrt je velika učiteljica života i tek sa pravim odnosom prema smrti možemo znati život u njegovoj punoći. Život je dragocjen u prisustvu smrti. Kao što smo vidjeli kroz mnoge konstelacije, ona je blagonaklona, podržava život i sasvim je u suglasju da dođe do nas, ili mi do nje, u naše pravo vrijeme i samo u naše pravo vrijeme, onako kako je nama dano.

Alemka

2/2025